"Ne može greška na grešku, greška na grešku. Ma, svaki napad turnover (izgubljena lopta. op. a.).
Vrati se, odbrani pa istrči. Ako možeš igrati ozbiljnu košarku. A ne možeš igrati, s ovakvom glavom ne možeš igrati".
Ovako je glasila jedna od legendarnih tirada čuvenog košarkaškog trenera Jasmina Repeše njegovim igračima na time-outu na snimku koji se još uvijek vrti na društvenim mrežama.
Ne gubi na aktuelnosti
I ne gubi na aktuelnosti.
Pogotovo kad je u pitanju nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine.
Slavni Čapljinac Repeša, da je kojim slučajem u sportu u kojem se nogom gađa u gol, a ne rukom u koš, vjerovatno bi baš tim riječima komentirao sve ono što u posljednje vrijeme rade čelnici Nogometnog saveza BiH.
"Iz greške u grešku, iz greške u grešku", baš tako, srljaju ljudi koje vode bh. fudbal, dovodeći do očaja sve navijače.
Lako je biti general poslije bitke, poručuju iz NSBiH nakon još jednog neuspješnog selektorskog eksperimenta, nakon što je postalo jasno da će i Meho Kodro neslavno završiti svoj drugi mandat na klupi BiH, baš kao i njegov prethodnik Faruk Hadžibegić.
Da, tačno je, ali zaboravljaju da su oni ti koji su generali, u čijim rukama je moć da (une)sreće fudbalsku naciju.
I zasad je, nažalost, unesrećuju.
Podsjetimo samo na posljednje akrobacije.
Prije nešto jače od dvije i po godine servirali su nam za selektora Bugarina Ivayla Peteva. I ostavili ga na klupi nakon najgorih kvalifikacija u historiji "Zmajeva".
Kojim su se kriterijima vodili?
A onda ga smijenili nakon uspjeha u Ligi nacija, baš u momentu kad se činilo da je pronašao dobitnu formulu i izašao na pravi put.
No, tako nisu mislili eksperti u Nogometnom savezu BiH, lakonski objasnivši da "nisu smijenili Peteva nego mu je istekao ugovor".
A zašto su izabrali Hadžibegića, a potom i Kodru, kojim su su kriterijima vodili, a zauzvrat dobili četiri poraza u šest utakmica i već izgubljene kvalifikacije za Euro 2024., još nam nisu objasnili.
Činjenica da su Kodru nakon samo dvije utakmice "skinuli" isti oni koji su ga prošlog mjesca izabrali govori da krivac možda ipak nije onaj koji je sjedio ili će sjediti na klupi.
Vrijeme je da se pogleda ko i zbog čega sjedi u foteljama. Kao što gledamo kakvo će nam sada selektorsko rješenje servirati.
Samo da ponovo ne bude "iz greške u grešku, iz grešku u grešku...".
Ako već ne znaju igrati košarku, mogu li se barem (pokušati) ozbiljno baviti fudbalom?
