Zastupnik u državnom parlamentu Damir Arnaut tek je danas prešao na sa 3G ne 4G mrežu.
No, nije to ključna vijest.
Arnaut je na twitteru podijelio svoje razočarenje kada je shvatio da 4G koji nudi Bh Telecom ustvari nije pravi 4G nego mreža LTE.
"Danas sam, kao, prešao sa 3G na 4G, a piše LTE. Pitam - kaže lik “to je 4G”. Izgooglam, nije. Ovu zemlju treba izvaditi iz Kamenog doba, otarasiti je Kahrimana i drugih kumova, Seka, Braca (Cobera), rođaka itd. I onda hoće da Pompeo dođe nama oko 5G?, napisao je Arnaut uz link koji vodi na video u kojem se objašnjava razlika.
Danas sam, kao, prešao sa 3G na 4G, a piše LTE. Pitam - kaže lik “to je 4G”. Izgooglam, nije. Ovu zemlju treba izvaditi iz Kamenog doba, otarasiti je Kahrimana i drugih kumova, Seka, Braca (Cobera), rođaka itd. I onda hoće da Pompemo dođe nama oko 5G?https://t.co/HvM23IKPvK
— Damir Arnaut MP (@MpDamir) September 1, 2020
U čemu je fol?
Kad je 4G izašao na tržište morao je postojati standard koji definira konkretne 4G brzine. Na taj način kompanije ne bi mogle samo napraviti malo bolji 3G servis i pokušati ih prenijeti kao 4G. Kao rezultat toga regulacijska ploča za mobilne mreže, ITU-R je postavila osnovna pravila o brzini 4G mreže. Brzina preuzimanja je morala biti 100 Mb/s u pokretu i 1 GB/s dok je uređaj u stacionarnom stanju kako bi se veza mogla legalno smatrati 4G.
Problem je bio u tome što telekomunikacijske kompanije nisu mogle postići zahtjeve koje je tada postavljao zakon. Sve dok kompanije nisu mogle isporučiti prave 4G brzine ne bi mogle legalno nazvati svoju mrežu 4G. Umjesto toga je razvijajuća 4G tehnologija prešla pod naziv „Long-Term Evolution“ kako bi bilo jasnije da je tehnologija koja je u razvoju. LTE je bio brži od 3G, ali nije postigao minimalne brzine za 4G mrežu.
Šta onda znači „4G LTE“? Razlog zbog kojeg je LTE uspio dobiti 4G u svom nazivu je zbog spuštanja donjih granica brzina koje su se po zakonu propisivale za 4G mreže. Kompanije su se mučile kako bi postigle brzinu propisane 4G mreže. Pošto su vidjeli da nije bilo baš lako postići te brzine, izjavili su da bi mobilna mreža mogla biti prepoznata kao 4G ako kompanija može dokazati da su njezine brzine značajno veće od 3G. LTE je to postigao i kao takav postao poznat pod nazivom 4G LTE.
Na kraju se LTE još više približio 4G brzini, koristeći tehnologiju koja se zove LTE-A (ili LTE +). Slovo „A“ u LTE-A znači „Advanced“ i predstavlja sljedeći korak u LTE tehnologiji. Ova 4G LTE-A tehnologija se najčešće koristi kada kompanije navode da imaju 4G jer neke još nisu svladale 4G brzine.
