Čovjek poznat kao David ispričao je za Sky News kako je njegov otac nestao bez traga, a majka mučena u radnom logoru - i tako pruža rijedak uvid u život u Sjevernoj Koreji tokom pandemije COVID-a.
Za Davida, ulice Seula su kao sigurno utočište za kojim je čeznuo.
Za slučajnog posmatrača, u njemu nema ničeg neobičnog.
On je mršav čovjek, tihog govora, obučen u široke farmerke i široke naočale koje su moderne u Južnoj Koreji.
Ali njegova priča i ono kroz šta je prošao da bi stigao ovdje su krajnje nevjerovatni.
On je sjevernokorejski prebjeg, jedan od rijetkih koji su pobjegli iz DNRK (Demokratske Republike Koreje) u posljednjih nekoliko godina.
„Moja majka je prethodno podmitila vojnika“, priča dok pokazuje na mapi gdje je prešao granicu s Kinom.
"Rijeka je bila čvrsto zaleđena. Sjećam se da sam hodao možda 15 do 20 minuta po ledu.
Sjećam se kako sam drhtao nakon što sam prešao rijeku i popeo se preko ograde koju su postavili kineski stražari.“
Zbog sigurnosti njegovih rođaka koji su ostali u Sjevernoj Koreji, Sky ne otkriva tačno kada i kako je otišao. Svaki specifičan detalj za identifikaciju mogao bi rezultirati oštrim kaznama za njegove voljene.
Ali njegove priče iznutra su zapanjujuće i nude rijedak uvid u to kako je život tamo izgledao od izbijanja pandemije.
Otac je nestao bez traga
Njegovo djetinjstvo, čini se, bilo je relativno normalno u smislu DNRK-a - pomagao je od malih nogu u obradi polja i pohađao školu kada je mogao.
Ali sve se promijenilo ubrzo nakon što je njegov otac iznenada nestao bez traga.
"Tek godinu dana kasnije, kada je stupio u kontakt s nama, shvatio sam da je pobegao na jug“, objašnjava on.
"Kontaktirao je moju majku preko telefona. Ono što nismo shvatili je da je odjel za političku sigurnost Sjeverne Koreje prisluškivao naš fiksni telefon. Kao rezultat toga, naša majka je poslana u radni logor."
U početku mu je bilo dozvoljeno da posjećuje majku svaka tri mjeseca u pritvoru, a ono što je tamo vidio opisuje kao šokantno.
"Količina hrane koja se daje u ovim pritvorskim centrima je žalosno mala“, kaže on.
„Zatvorenici dobijaju oko 20 do 30 zrna kukuruza po obroku, što očigledno nije dovoljno da čovjek preživi, pa sam spakovao ručak kada sam otišao kod nje.
“Tijelo moje majke se smanjilo na polovinu njene prvobitne veličine za tri mjeseca koliko je provela u pritvoru. Oči su mi se napunile suzama čim sam je vidio; bila je toliko raščupana i mršava da je u početku nisam prepoznao.
"Tukli su i žene u zatvoru. Majci su oči bile natečene i posvuda su bile modrice. Plakao sam kada sam vidio njene rane."
Majka mučena
David je u to vrijeme bio tek dijete, ali je bio prepušten sam sebi i svojoj braći i sestrama. Kaže da je napustio školu i pokušavao da sastavi kraj s krajem, radeći u njivi te na sječi drva zimi, ali i krao hranu da bi preživio.
Odnio je majci ono malo što je mogao.
"Moja majka je rekla da će umrijeti od gladi od neuhranjenosti ako je porodica ne bude posjećivala u zatvoru“, objašnjava on.
“Rekla je da desetine ljudi umire svaki dan od pothranjenosti. Čak je rekla da ljudi umiru usred obroka.
Da bi se riješili leševa, rekla je da su ih presavijali u struku i staviljaju u vreće.
“Poslije su leševi zakopani u blizini ograde zatvora. Također, kako grobovi nisu bili mnogo duboki, smrad leševa bi izlazio iz zemlje u proljeće kada bi postalo toplije.”
Majka mu je opisala torturu sa kojom se suočila, tjerali su je da sjedi do 17 sati i tukli ako bi se pomaknuli i prstom.
Opisala je i kako bi zatvorenici čije porodice nisu imale sredstava da donesu dodatnu hranu ili mito čuvarima, imali očekivani životni vijek od samo tri do četiri godine.
Davidove priče su važne jer su nedavna svjedočanstva iz Sjeverne Koreje zaista vrlo rijetka.
Pandemija je ovu ionako tajnu državu učinila gotovo neprobojnom.
Politika pucanja na svakoga ko pokušava prijeći granicu
Tokom 2010-ih, oko 1.000 ljudi godišnje je uspješno prebjeglo iz Sjeverne Koreje - velika većina je prešla sjevernu granicu s Kinom prije nego što je zatražila azil u trećoj zemlji.
Ali kombinacija stroge politike zatvorenih granica koju provode i Kina i DNRK, plus nova politika pucanja na svakoga ko pokuša prijeći, znači da je 2022. taj broj pao na samo 67.
To znači da se ne zna mnogo o tome kako je zemlja prošla usred pandemije COVID-19, ali ima sve više dokaza da je dodatno zadavila ionako nefunkcionalnu ekonomiju, donoseći nove talase nestašice i patnje.
"Granice su zapečaćene iz straha da će pandemija doći izvan Sjeverne Koreje. Nikome nije bilo dozvoljeno da se približi granici", kaže David.
“Svi trgovački putevi su praktično zatvoreni. U velikoj mjeri smo ovisili o krijumčarenoj robi iz Kine kako bismo preživjeli.
"Čuo sam od svog rođaka da sve više ljudi gladuje, a cijene rastu. Kažu da je postalo još teže živjeti."
Mnogi misle da su ljudi vjerovatno umrli zbog nedostatka hrane posljednjih godina.
"Rekao bih da je to hronična ekonomska kriza, a ne akutna. To je samo stalna, loša ekonomska situacija," kaže Chad O'Carroll, osnivač NK Newsa.
Kakva je sada situacija u Sjevernoj Koreji?
On i njegov tim pokušavaju da analiziraju šta se dešava u Sjevernoj Koreji. Od pandemije, njihovi izvori su postali manji i nervozniji, ali postoji mnogo dokaza da nije dobro.
"Definitivno mislim da bi neki ljudi imali ozbiljnih zdravstvenih problema zbog nestašice hrane", kaže O'Kerol. On objašnjava da postoje dokazi da kriza pogađa čak i elite koje žive u velikim gradovima.
"U Pjongjangu i drugim velikim urbanim područjima nije bilo tako značajnih nestašica, ali je diverzifikacija i nutritivna vrijednost dostupne hrane značajno smanjena", kaže on.
„Dakle, ako imate hronični zdravstveni problem, ako ste stari, to bi vjerovatno moglo da utiče na zdravstveno stanje na negativan način.
„Postojale su velike mobilizacije ljudi iz svih sfera života da uđu na farme da uprljaju ruke i pomognu.
"Imamo neke izvore koji kažu da srednja, pa čak i viša elita u nekim slučajevima, moraju odraditi svoj dio posla i pomoći naciji da se izbori sa ovom situacijom nestašice hrane."
Relativno je malo vjerovatno da će ova najnovija kriza izazvati veliku nestabilnost vladajućem Kimovom režimu.
Propagandna mašina je u preopterećenju okrivljujući globalnu pandemiju i prikazujući slike velikih smrtnih slučajeva i bolnica u krizi na drugim mjestima.
Ni narodu Sjeverne Koreje teškoće nisu strani.
Većina se slaže da je povećana tajnost bila od stvarne vrijednosti za sigurnosne službe DNRK-a i stoga će vjerovatno ostati.
Ali za nuklearno naoružanu silu koja je sve više nametljiva na međunarodnom planu, stvarnost unutrašnjeg života je još uvijek u velikoj mjeri obavijena velom misterije.
