Steve Rosenberg, urednik BBC-a iz Moksve napisao je analizu pod naslovom 'Kako je Putinova sudbina vezana za ruski rat u Ukrajini'.
Njegov tekst prenosimo u cijelosti:
Stalno se sjećam nečega što sam čuo na ruskoj državnoj televiziji prije tri godine.
U to vrijeme Ruse su pozivali da podrže promjene ustava koje bi omogućile Vladimiru Putinu da ostane na vlasti još 16 godina.
Kako bi uvjerio javnost, voditelj vijesti je predstavio predsjednika Putina kao pomorskog kapetana koji upravlja dobrim brodom Rusija kroz olujne vode globalnih nemira.
"Rusija je oaza stabilnosti, sigurna luka", nastavio je. "Da nije bilo Putina, šta bi bilo s nama?"
Toliko o oazi stabilnosti i sigurne luke. Kapetan Kremlja je 24. februara 2022. isplovio u oluju koju je sam napravio. I krenuo pravo prema ledenom brijegu.
On nije čovjek zaokreta
Invazija Vladimira Putina na Ukrajinu donijela je smrt i uništenje ruskom susjedu. To je rezultiralo ogromnim vojnim žrtvama za njegovu vlastitu zemlju: neke procjene govore da se broj mrtvih ruskih vojnika kreće u desetinama hiljada.
Stotine hiljada ruskih državljana regrutovano je u vojsku, a ruski zatvorenici (uključujući osuđene ubice) su regrutovani da se bore u Ukrajini. U međuvremenu, rat je uticao na cijene energije i hrane širom svijeta i nastavlja da ugrožava evropsku i globalnu sigurnost.
Sve su to problemi koji imaju proporocije Titanika.
Pa zašto je ruski predsjednik postavio kurs za rat i teritorijalno osvajanje?
"Na horizontu su bili ruski predsednički izbori 2024. godine", ističe politikolog Ekaterina Šulman.
"Dvije godine prije tog glasanja Kremlj je želio neki pobjednički događaj. 2022. oni će ostvariti svoje ciljeve. 2023. će utisnuti Rusima koliko su sretni što imaju takvog kapetana koji upravlja brodom, a ne samo kroz nevolje vode, ali dovodeći ih na nove i bogatije obale. Onda bi 2024. ljudi glasali. Bingo. Šta bi moglo poći po zlu?"
Mnogo, ako su vaši planovi zasnovani na pogrešnim pretpostavkama i procjenama.
Kremlj je očekivao da će njegova "specijalna vojna operacija" biti munjevita. Za nekoliko sedmica mislilo se da će se Ukrajina vratiti u rusku orbitu. Predsjednik Putin je ozbiljno potcijenio kapacitet Ukrajine da se odupre i uzvrati, kao i odlučnost zapadnih nacija da podrže Kijev.
Međutim, ruski lider tek treba da prizna da je napravio grešku invazijom na Ukrajinu. Putinov način je da gura dalje, da eskalira, da podiže ulog.
Što me dovodi do dva ključna pitanja: kako Vladimir Putin gleda na situaciju godinu dana kasnije i koji će biti njegov sljedeći potez u Ukrajini?
Ove sedmice nam je dao neke naznake.
Njegov govor o stanju nacije bio je prepun antizapadne žuči. On nastavlja da krivi Ameriku i NATO za rat u Ukrajini, a Rusiju prikazuje kao nevinu stranu. Njegova odluka da suspenduje učešće u posljednjem preostalom sporazumu o kontroli nuklearnog naoružanja između Rusije i Amerike, Novom startu, pokazuje da predsjednik Putin nema namjeru da se povuče iz Ukrajine ili da okonča svoj sukob sa Zapadom.
Sljedećeg dana, na moskovskom fudbalskom stadionu, Putin je dijelio binu sa ruskim vojnicima koji su se vratili s prve linije fronta. Na prokremljskom skupu sa visokim koreografijama, predsjednik Putin je rekao okupljenima da se "trenutno vode bitke na ruskim istorijskim granicama" i pohvalio ruske "hrabre ratnike".
Zaključak: ne očekujte nikakve zaokrete Kremlja. Ovaj ruski predsjednik nije za okretanje.
"Ako se ne suoči sa otporom, ići će što dalje“+", smatra Andrej Ilarionov, bivši ekonomski savetnik predsjednika Putina. "Ne postoji drugi način da ga zaustavimo osim vojnog otpora."
Ali šta je sa razgovorima o tenkovima? Da li su pregovori o miru sa Putinom mogući?
"Moguće je sjesti sa bilo kim", nastavlja Andrej Illarionov, "ali imamo istorijsku evidenciju o tome da smo sjedeli sa Putinom i sklapali sporazume sa njim".
"Putin je prekršio sve dokumente. Sporazum o stvaranju Zajednice nezavisnih država, bilateralni ugovor između Rusije i Ukrajine, ugovor o međunarodno priznatoj granici Rusije i Ukrajine, povelju UN, Helsinški akt iz 1975. Budimpeštanski memorandum. I tako dalje. Nema dokumenta koji on ne bi prekršio."
Kada je riječ o kršenju sporazuma, ruske vlasti imaju dugu listu vlastitih zamjerki koje treba iznijeti Zapadu. Na vrhu te liste nalazi se tvrdnja Moskve da je Zapad prekršio obećanje koje je dao 1990-ih da neće širiti NATO savez na istok.
Pa ipak, u svojim ranim godinama na vlasti, činilo se da Vladimir Putin ne vidi NATO kao prijetnju. 2000. čak nije isključio ni da Rusija jednog dana postane članica Alijanse. Dvije godine kasnije, upitan da prokomentariše namjeru Ukrajine da se pridruži NATO-u, predsjednik Putin je odgovorio: "Ukrajina je suverena država i ima pravo da sama bira kako će osigurati svoju sigurnost…" On je insistirao da to pitanje neće zamagliti odnose između Moskve i Kijev.
Putin oko 2023. je sasvim drugačiji lik. Kipti od ogorčenja na "kolektivni Zapad", on sebe naziva vođom poražene tvrđave, odbijajući navodne pokušaje neprijatelja Rusije da unište njegovu zemlju. Iz njegovih govora i komentara - i njegovih referenci na carske ruske vladare poput Petra Velikog i Katarine Velike - čini se da Putin vjeruje da mu je suđeno da ponovo stvori rusko carstvo u nekom obliku.
Ali po koju cijenu za Rusiju? Predsjednik Putin jednom je stekao reputaciju po donošenju stabilnosti svojoj zemlji. To je nestalo usred porasta vojnih žrtava, mobilizacije i ekonomskih sankcija. Nekoliko stotina hiljada Rusa napustilo je zemlju od početka rata, mnogi od njih su mladi, stručni i obrazovani: odliv mozgova koji će još više naštetiti ruskoj ekonomiji.
Putinova subina i ruske elite
Kao rezultat rata, odjednom, postoji mnogo grupa sa oružjem, uključujući privatne vojne kompanije, poput Wagner grupe Jevgenija Prigožina i regionalnih bataljona. Odnosi sa redovnim oružanim snagama daleko su od harmoničnih. Sukob između ruskog Ministarstva odbrane i Wagnera je primjer javne borbe unutar elita.
Nestabilnost plus privatne vojske je opasan koktel.
"Građanski rat će vjerovatno pokrivati Rusiju u narednoj deceniji“, smatra Konstantin Remčukov, vlasnik i urednik moskovskog lista Nezavisimaya Gazeta. "Previše je interesnih grupa koje shvataju da u ovim uslovima postoji šansa za preraspodelu bogatstva."
"Prava šansa da se izbjegne građanski rat bit će ako prava osoba dođe na vlast odmah nakon Putina. Osoba koja ima autoritet nad elitama i odlučnost da izoluje one koji žele da iskoriste situaciju."
"Da li ruske elite raspravljaju o tome ko je pravi muškarac ili žena?" pitam Konstantina.
"Tiho. S ugašenim svjetlima. Oni o tome razgovaraju. Imat će svoj glas."
"I da li Putin zna da se ti razgovori dešavaju?"
"On zna. Mislim da zna sve."
Ove sedmice je predsjednik donjeg doma ruskog parlamenta izjavio: "Sve dok je Putin tu, tu je i Rusija".
Bila je to izjava lojalnosti, ali ne i činjenica. Rusija će preživjeti - to je uspijevala vijekovima. Putinova sudbina, međutim, sada je neopozivo povezana sa ishodom rata u Ukrajini.
