U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome ima li izlaska iz sadašnje duboke krize u odnosima između Srbije i Kosova prouzrokovane sporom oko registarskih tablica i povlačenjem Srba iz kosovskih institucija. Sagovornici su bili Škeljzen Malići, politički analitičar iz Prištine. I Dušan Janjić, direktor Foruma za etničke odnose u Beogradu. Stručnjaci će govoriti ko je u boljojj poziciji, da li Vučić ili Kurti.
Bilo je reči o tome da li je to najteža kriza posle 2013. godine kada je potpisan Briselski sporazum. Koliko Vučićevu poziciju slabi što odbija da uvede sankcije Rusiji. Zašto se do sada nijedna kosovska vlada nije ozbiljno bavila formiranjem Zajednice srpskih opština na Kosovu? Zašto se Vučić odmah nakon proglašenja odluke o izlasku Srba iz kosovskih institucija sastao sa ambasadorima Rusije i Kine.? I o tome koliko Rusija i Kina mogu pomoći Srbiji u sporu oko Kosova.
Kosovska kriza
Razgovaralo se i o tome da li je prijedlog za rješenje kosovske krize, koji je ovih dana Vučiću i Kurtiju uručio Josep Borrell, visoki prestavnik Evropske unije za vanjsku politiku, istovjetan sa francusko-njemačkim planom o kome su prije dva mjeseca obavješteni najviši predstavnici Srbije i Kosova. Kao i o tome ima li Brisel sredstva da obezbjedi da Beograd i Priština prihvate rešenje koje predlaže Evropska unija.
RSE: Da li je ovo najveća kriza u odnosima između Srbije i Kosova otkako je 2013. godine potpisan Briselski sporazum?
Shkelzen Maliqi: Možda je najveća, ali bilo je i drugih kriza. Imali smo deset godina zastoja u dijalogu. U poslednjih pet-šest godina obje strane su radile na opstrukciji pregovora i nisu poštovale preuzete obaveze iz Briselskog sporazuma.
Kosovska strana nije omogućila da se formira Zajednica srpskih opština. Srbija je nastojala da izigra dogovor oko učlanjenja Kosova u regionalne i međunarodne organizacije. To je bila neka vrsta ping ponga što nas je udaljavalo od konačnog sporazuma. Ali neke stvari iz Briselskog sporazuma nisu mogle da se realizuju. I zato što nema dogovora o statusu Kosova. Bez toga nije bilo moguće sprovesti ni neke manje sporazume.
Dušan Janjić: Briselski sporazum zapao je u neku vrstu kome još 2017. godine. Javnost je bila potpuno isključena iz pregovora. Sve je bilo prepušteno vođama na vlasti. Ova sadašnja kriza je zapravo najavljena septembra prošle godine kada je takođe izbila kriza povodom registarskih tablica na koju je Srbija odgovorila vojskom i policijom. I postrojavanjem policijskih jedinica pred ruskim ambasadorom. Reakcija je stigla tek aktiviranjem Amerike, ali to je bilo kasno. To je bio trenutak kada je Borrell, visoki predstavnik EU za vanjsku politiku, priznao da je kosovska kriza ušla u fazu conflict managmenta. Jer je trebalo intervenisati da se smire tenzije i stvore uslovi za početak razgovora o političkim temama. Najnovija eskalacija počinje kada Srpska lista izlazi iz institucija. Pa se otvara kriza kosovskih institucija. To je rezultat svih dosadašnjih promašaja i neizvršavanja preuzetih obaveza.
Model dvije Njemačke
RSE: Visoki predstavnik Evropske unije za spoljnu politiku ovih dana je izjavio da je Srbiji i Kosovu predao predlog za rješenje krize. Zna li se šta taj prijedlog sadrži? Da li je to praktično francusko-njemački plan o kome su specijalni izaslanici francuskog predsjednika Macrona i njemačkog premijera Scholza prije dva mjeseca obavjestili Vučića i Kurtija?
Shkelzen Maliqi: I Kurti i Vučić su potvrdili da su dobili nekakav papir koji se zove francusko-njemački plan, ali ne znamo šta on konkretno sadrži osim onoga što je objavljeno na portalu Albanian Post. Ali to je prepričano, to nije originalni papir. Govori se da se francusko-njemački plan zasniva na modelu dvije Njemačke, dakle da se ide na normalizaciju, ali bez promjene ustava.
Jedini izvor
Srbiji bi se obezbjedio pristup Evropskoj uniji iako ne mora odmah da prizna Kosovo. Kosovu bi se otvorila mogućnost da uđe u Ujedinjene nacije mada nije izvesno da li je to moguće i kada bi se realizovalo.
Dušan Janjić: Treba pratiti izjave zvaničnika, mada im ja ne verujem, ali one su jedini izvor. Predstavnici Njemačke i Francuske su zaista donijeli i pokazali Vučiću i Kurtiju taj dokument. Ali pošto smo posljednjih godina zatrpani non paperima i taj dokument je dobio status non papera. Moguće je da je to bilo koordinirano sa Kvint grupom ili sa Miroslavom Lajčakom, specijalnim predstavnikom Evropske unije za dijalog Srbije i Kosova.
Govori se da je tu riječ o modelu dvije Njemačke? Pa ja ne znam da li su svi ti ljudi pročitali Briselski sporazum iz 2013. Briselski sporazum je rađen po modelu dvije Nemačke. Dakle, Srbija ne mora da prizna Kosovo i da šalje ambasadora u Prištinu, ali treba da prizna realnost što je donekle učinjeno i Vašingtonskim sporazumom.
Polomljene stolice
RSE: Ko je u ovoj krizi u boljoj poziciji - Vučić ili Kurti?
Shkelzen Maliqi: Ne bih mogao da to procjenim. Ni Kosovo nije u dobroj poziciji kao što je bilo ranije. Sa ovom vladom, koja se boji da uđe u procese, Kosovo više nema nedvosmislenu podršku ni Evrope, ni Amerike. Vlada se boji da joj velike sile neće ponovo nametnuti nekakva nepopularna rješenja. Oni su na vlast došli s populističkim programom. Recimo, boje se da krenu sa realizacijom Zajednice srpskih opština na principima koje je definisao Ustavni sud Kosova. Sadašnja vlada, kao ni one ranije, nije ni pokušala da predloži statut Zajednice srpskih opština. Koji bi uključivao primedbe Ustavnog suda Kosova, i na taj način ponudi neko rješenje. Jer to je obaveza iz Briselskog sporazuma.
SAD i Evropska unija stalno vrše pritisak na vladu da ponudi neku platformu kako bi srpska zajednica na Kosovu osjetila da je institucionalno malo više zbrinuta. I da je njen položaj sigurniji. Zbog toga Kosovo ne uspjeva da iskoristi situaciju oko Ukrajine da bi steklo prednost. A što se tiče Vučića, on je predugo sjedio na dvije stolice. Obje stolice mu se sada izimiču i ne znam gdje će sjedeti. Noge tih stolica su se iskrivile ili ih više nema - tako da mu je samo ostalo da žonglira.
Mali gaf
Dušan Janjić: Mislim da je Kosovo trenutno u boljoj poziciji zbog onoga što se dešava u Ukrajini. Vlast i javnost na Kosovu nemaju dileme oko pripadanja evroatlantskom bloku i Zapadu. Sve odluke, koje su donijete u pogledu ruske agresije i sankcija Rusiji. Bile su vrlo jasne. I tu nema razlika. Jedina razlika između opozicije i vlasti je oko toga što opozicija smatra da se nikakvim potezima ne smije ugroziti savezništvo sa Zapadom. Pogotovo ne s Amerikom. Tu Kurti pravi mali gaf, ali pozicija Kosova je ukupno bolja. Što se tiče Srbije, ona je u goroj situaciji prije svega zbog ogromne energetske i ostale zavisnosti od Rusije i nesposobnosti da se iz toga izvuče. Srbija govori o vojnoj neutralnosti. Ali ta neutralnost se pretvorila u anti-NATO i antizapadnu politiku.
Neki ljudi u vladajućoj strukturi, a i u opoziciji, možda su više od Vučića operativno vezani za Rusiju. Čini mi se da Zapad to razumije, da to u izvjesnom smislu toleriše. Ali, čim vas neko toleriše, vi gubite. Vučić je u nekom od svojih mnogobrojnih intervjua rekao mu je prostor sužen, da skoro ne postoji. I da se on opredjeljuje, kako je rekao, za politiku vrdanja da bi kupio vrijeme. Očigledno je svjestan situacije u kojoj se nalazi. Velika je odgovornost sadašnjeg rukovodstva Srbije i ono je u težoj situaciji. Dodao bih da je sebi još više otežalo situaciju manevrom napuštanja institucija Kosova.
Cijeli razgovor možete pročitati na RSE.
