Polovicom augusta dospjeli su iznova u sve svjetske medije, nakon što im je ukrajinska artiljerija uništila štab u okupiranoj Popasni u Luhanskoj oblasti. Prema nekim procjenama, poginulo ih je tom prilikom možda i oko stotinu, premda među njima nije bio, kako se isprva entuzijastično tvrdilo, sam idejni osnivač ove grupe zločinaca, ‘Putinov kuhar‘ Jevgenij Prigožin.
‘Mudri plaćenici‘ sami su tad otkrili lokaciju na kojoj se u Popasni nalaze: ruski bloger Sergej Sreda objavio im je na internetu grupnu fotografiju s naoružanjem i vidljivom adresom – Mironovskaja 12 – te je američki raketni sistem Himars imao prilično lak zadatak. Pogodak su naknadno potvrdile i ukrajinska i ruska strana.
Naravno da ovaj događaj nije ni izbliza označio kraj zločinačke grupacije Wagner, čiji krvavi trag u Ukrajini datira još od 2014., ali sigurno jest početak kraja. O ‘wagnerovcima‘ sad stižu vijesti o nedavnom žestokom sukobu s ruskim specijalcima koji je izbio u istočnim dijelovima Donbasa oko podjele opljačkanog plijena. Ruski izvori tvrde da je grupa iz 22. Spetsnaz brigade poslana da suzbije netrpeljivost i vatru u kojoj su sudjelovali vojnici Wagnera i ruski vojnici iz 10. Spetsnaz brigade. Navodno je bilo i mrtvih, i to na obje strane, piše Slobodna Dalmacija.
Prema ukrajinskim izvorima u njihovoj zemlji još je oko hiljadu Wagnerovih ‘pasa rata‘, dok ih širom svijeta po Putinovim nalozima djeluje još oko 4000. Premda privatne vojske prema ruskom ustavu ne mogu postojati, oni već godinama državnom vrhu služe za najprljavije poslove u inozemstvu: po Africi kontroliraju rudnike zlata i dijamanata, u Libiji ratuju za Kalifu Haftara, u Siriji s Bašarom Al-Asadom imaju sporazum o postotku od nafte čije bušotine otmu ISIL-u... Baza za obuku im je u Mol‘kinu u južnoj Rusiji, tik uz veliku rusku vojnu bazu.
Ubice su to koje za sobom vuku trag brutalnih zločina još od Sirije i niza afričkih zemalja, i koje su u više navrata međunarodne instance optužile za ratne zločine i kršenja ljudskih prava. Nikad wagnerovci nisu ni izbliza spadali u elitne snage, tj. u vrhunski i profesionalno obučene vojnike. Kao naoružana bagra naslonjena na vojnu kontraobavještajnu službu i samoga Putina i njegov tajkunski krug, od samoga su početka djelovali po paralelnim zapovjednim linijama koje se često direktno vuku iz samoga Kremlja, i mimo svih obaveza prema konvencijama.
U njihovim redovima bilo je i državljana Srbije i BiH: među 4.184 osobe koje su Ukrajinci uz pomoć zapadnih obavještajaca na proljeće evidentirali u svojoj bazi podataka, bilo je barem osam ‘wagnerovaca‘ iz Srbije te tri iz Bosne i Hercegovine. Plaće im iznose oko 2.000 dolara mjesečno, što je puno za ruske ili ukrajinske standarde. No, doda li se tome i ratni plijen, mogućnost vrtoglavog profita širi se i na druge lakome profitere: ionako im mahom pristupaju ljudi oskudnog obrazovanja, emocionalno oštećeni i skloni adrenalinskim avanturama.
Idejno ih je kreirao i logistički pratio bivši restorater a kasniji Putinov čovjek za ‘specijalne zadaće‘ Prigožin, ključna veza ruskog predsjednika s političkim podzemljem i vlasnik farme trolova kod Sankt Petersburga, odakle je svojedobno vođena i propagandna kampanja za američke izbore u korist Donalda Trumpa. Operativni otac Wagnera je, pak, Dimitrij Utkin, čiji se portret svima koji su ga jednom vidjeli dobro urezao u pamćenje. Ova simpatična figura obrijane glave s naci-tetovažama, a čiji su puleni gromoglasno poslani u projekt tobožnje denacifikacije Ukrajine, bivši je specijalac, oficir ruske vojne obavještajne službe GRU i veteran niza čečenskih ratova. Pod Utkinovom zapovjednom palicom jedinica je svojedobno i krštena imenom omiljena Hitlerova kompozitora Richarda Wagnera, što im je iz cijelog svijeta hitro privuklo mnoge slične psihopate. U Siriji su dezertere javno smicali čekićem te im odsijecali glave, a snimke potom publicirali po društvenim mrežama. Jednak potpis s ritualnim i prijekim smaknućima te brutalnim mučenjima ostavili su za sobom gdje god su dosad bili: u Libiji, Maliju, Centralnoafričkoj Republici, Sudanu, Mozambiku...
U Ukrajini su još od samog početka krize 2014., kad su u istočnim dijelovima izveli nekoliko napada pod lažnom zastavom da bi Rusiji osigurali opravdanje za napad i okupaciju. Kasnije se oko hiljadu Wagnerovih plaćenika rasporedilo među proruske milicije u okupiranom dijelu. Na samome početku opće agresije imali su zadatak likvidirati predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog i braću Kličko, no bili su, kao što znamo, krajnje neuspješni. Ukrajinski tužitelji terete ih da su još u aprilu počinili niz ratnih zločina u selu Mothyzyn 50 kilometara od Kijeva, a prema dokazima obavještajaca bili su uključeni i u niz ubistava civila u Buči prije povlačenja ruskih snaga. Imali su više nego aktivnu ulogu u ruskom zauzimanju Popasne i Severodonjecka.
Wagner je u ukrajinskome ratu postao jako vidljiv i samim Rusima; prije je uglavnom živio u sferama režimske tajnovitosti. Sad otvoreno novače plaćenike po ruskim ulicama putem jambo plakata, nazivaju se ponosno ‘domoljubnom grupom‘ i imaju reklamne slogane na društvenim mrežama. Za pristupanje Wagneru naročito se agitira po ruskim zatvorima i kažnjeničkim kolonijama, a regruterima su posebno atraktivni tamošnji osuđeni ubice.
Sve je to posljedica činjenice da za Putina u Ukrajini želi ratovati sve manje normalnih Rusa, te je privatna plaćenička vojska zapravo jedina snaga koja je olinjalom bivšem špijunu preostala i na koju se još može nasloniti.
Ova grupa nemoralnih ubica iz Hitlerova fan-kluba, što je i prije Ukrajine zločinima diljem svijeta osiguravala materijalne probitke gospodaru Kremlja i njegovim oligarsima, prst je u oko i zadnjim iluzijama kominterna-nostalgičara o Putinu kao modernome zaštitniku svjetskoga proletarijata.
