Vojnik Pavel Filatjev je bivši ruski padobranac koji je morao da ode iz Rusije nakon što je ispričao svoje iskustvo na frontu u Ukrajini. Znao je koje posljjedice slijede kada progovori. Shvatio je da rizikuje zatvor, da će ga prozvati izdajnikom, kao i da će ga njegovi bivši saborci izbjegavati. Njegova rođena majka ga je nagovarala da pobjegne iz Rusije, dok još može. On je skupio hrabrost i ispričao sve.
„Ne vidim pravdu u ovom ratu. Ne vidim tu istinu“, rekao je on u ušuškanom kafeu u moskovskokm finansijskom okrugu. Bio je to njegov prvi put da razgovara sa novinarom od kada se vratio sa ratišta u Ukrajini.
„Ne plašim se da se borim u ratu. Ali moram da osjetim pravdu, da razumijem da je ono što radim ispravno. I vjerujem da sve ovo propada, ne samo zato što je vlada sve prokrala, već zato što mi Rusi ne smatramo da je ono što radimo ispravno“, rekao je.
Prije dvije sedmice, Filatjev je otišao na svoju stranicu na društvenoj mreži VKontakte objavio je ispovijest na 141 strani. Ta ispovijest je sadržala opis iz dana u dan kako je izgledao njegov boravak u Ukrajini, prenosi Guardian.
“I don’t see justice in this war. I don’t see truth here." Pavel Filatyev was a paratrooper who participated in the invasion of Ukraine. Then he wrote a memoir denouncing the war. I met him days before he fled Moscow due to fear of arrest. W/@PjotrSauer https://t.co/gwXapSjZ8F
— Andrew Roth (@Andrew__Roth) August 17, 2022
Njegova jedinica je poslata u Ukrajinu sa Krima, ušli su u Herson i zauzeli su morsku luku. Bili su pod teškom artiljerijskom vatrom više od mjesec dana u blizini Nikolajeva, a zatim je na kraju ranjen i evakuisan iz sukoba sa infekcijom oka.
"Šta nam j*beno treba ovaj rat?"
Do tada je bio ubijeđen da mora da razotkrije trulež u srži ruske invazije na Ukrajinu.
"Sjedili smo pod artiljerijskom vatrom koja je dolazila iz Mikolajeva", rekao je on. "U jednom trenutku sam već mislio da mi ovdje samo radimo sanja, šta nam jbeno treba ovaj rat? I zaista sam pomislio: 'Bože ako preživim, onda ću učiniti sve šta mogu da ovo zaustavim'", dodao je.
Proveo je 45 dana pišući svoje memoare iz sukoba.
"Jednostavno više ne mogu da šutim, iako znam da vjerovatno ništa neću promijeniti, a možda sam postupio glupo uvalivši se u toliku nevolju", rekao je Filatjev, dok mu se prsti tresu od stresa.
Njegovi memomari "ZOV", nazvani su po taktičkim oznakama na vozilima ruske vojske koja su usvojena kao proratni simbol u Rusiji. Do sada nije bilo detaljnijeg i dobrovoljnog izvještaja ruskog vojnika sa ratišta u Ukrajini.
Izvodi su objavljeni u ruskoj nezavisnoj štampi, a Filatjev se pojavio putem video linka na televiziji TV Rejn.
"Veoma je važno da je neko prvi progovorio", rekao je Vladimir Osečkin, šef mreže za ljudska prava Gulagu.net, koji je pomogao Filatjevu da napusti Rusiju ove sedmice. Ovo je takođe učinilo Filatjeva prvim vojnikom za koga se zna da je pobjegao iz Rusije zbog protivljenja ratu. "I sada se otvara Pandorna kutija", ističe Osečekin.
Ruski istraživački sajt "iStories", objavio je priznanje drugog ruskog vojnika koji je pred kamerama priznao da je pucao i ubio civila u ukrajinskom gradu Andrijevka.
"Trebale su mi sedmice da shvatim da smo napali Ukrajinu"
Filatjev, koji je služio u 56. gardijskom vazdušno-jurišnom puku sa sjedištem na Krimu, opisao je da je njegova iscrpljena i loše opremljena jedinica upala u Ukrajinu krajem februara, sa malo toga što se tiče konkretne logistike ili ciljeva i bez pojma da se rat uopšte vodi.
"Trebale su mi sedmice da shvatim da nije bilo rata na ruskoj teritoriji i da smo upravo napali Ukrajinu", rekao je on.
Filatjev je opisao kako su padobranci zauzeli morsku luku Herson i kako su odmah počeli da grabe "kompjutere i druge vredne stvari koji su mogli da nađu". Zatim su pretresali kuhinje u potrazi za hranom.
"Tamo smo kao divljaci jeli sve: zob, kau, džem, med, kafu... Već smo bili dotjerani do krajnjih granica. Većina je provela mjesec dana na terenu bez nagovještaja udobnosti, tuširanja ili normalne hrane", rekao je.
"U kakvo divlje stanje možete da dovedete ljude, ako ne razmišljate da treba da se operu, da spavaju i da jedu", napisao je on. "Sve oko nas je izazivalo gadan osjećaj, kao jadnici smo pokušavali da preživimo", dodao je.
"Znam da će stranom čitaocu zvučati divljački", rekao je on, opisujući saborca koji je ukrao kompjuter. "Ali vojnik zna da ovo vrijedi više od njegove plate. I ko zna da li će sutra biti živ. Pa on to uzme. Ne pokušavam da opravdam ono što je uradio. Ali mislim da je važno reći zašto se ljudi ovako ponašaju, da razumijemo kako da ih zaustavimo", rekao je.
"Bilo smo idealna meta"
Opširno je kritikovao ono što je nazvao "degradacijom vojske", uključujući upotrebu zastarjelih kompleta i vozila zbog kojih su ruski vojnici bili izloženi ukrajinskim kontranapadima. Puška koju je dobio prije rata je zahrđala i imala je pokidan kaiš, rekao je.
"Bili smo idealna meta", napisao je on, opisujući putovanje u Herson u zastarjelim kamionima koji su ponekad stajali u mjestu i po 20 minuta. "Bilo je nejasno kakav je plan - kao i uvijek, niko ništa nije znao".
Opisuje kako je njegova jedinica dok se rat odugovlačio, bila prikovana u rovovima skoro mjesec dana u blizini Mikolajeva gdje su bili izloženi ukrajinskoj artiljeriji. Kada mu je blato upalo u oko, došlo je do infekcije koja ga je skoro oslijpila.
"Rasla je frustracija na frontu"
Kako su rasle frustracije na frontu, ističe da su vojnici namjerno ranjavali sami sebe kako bi pobjegli sa fronta i dobili 3 miliona rubalja na ime odštete.
Ističe da lično nije vidio zlostavljanja koja su počinjena tokom rata. Ali je opisao kulturu bijesa i ogorčenosti u vojsci koja ruši fasadu podrške ratu koja se prikazuje u ruskoj propagandi.
"Većina ljudi u vojsci je nezadovoljna onim što se dešava, nezadovoljni su vladom i komandantima, nezadovoljni su Putinom i njegovom politikom, nezadovoljni su ministrom odbrane koji nikada nije služio vojsku", napisao je on.
Kada je izašao u javnost sa svojim tvrdnjama, cijela njegova jedinica je prekinula kontakt sa njim. Ipak, mnogi su mu u tihim razgovorima rekli da nevoljno osjećaju poštovanje prema patriotizmu Ukrajinaca, koji se bore za svoju teritoriju.
Dodao je da ovdje niko ne liči na veterane. Opisao je susrete sa vojnicima u bolnicama, a istakao je i da ima gomile mrtvih, čijim rođacima nisu isplaćene odštete.
Prvobitni plan Filatjeva je bio da objavi memoare i da se preda policiji. Ali aktivista Osečkin mu je rekao da se preispita i više puta ga je nagovarao da pobjegne iz zemlje. Do ove sedmice, Filatjev je to odbijao da učini.
"Pa ja odlazim, idem u Ameriku, a ko sam ja tamo? Šta treba da radim? Ako nisam potreban u svojoj zemlji, kome sam onda potreban tamo?", rekao je on.
Zato je dvije sedmice svake noći boravio u drugom hotelu i sa sobom je nosio samo ranac. Pokušavao je da bude korak ispred policije.
"Zašto bih morao da bježim iz svoje zemlje?"
Guardian navodi da nije mogao nezavisno da provjeri tvrdnje Filatjeva. Ističu da im je ruski vojnik dostavio dokumenta i fotogafije na kojima se vidi da je bio padobranac 56. puka stacioniranog na Krimu, kao i da je hospitalizovan sa povredom oka koju je zadobio dok je bio u Ukrajini u aprilu.
Rođen je u vojnoj porodici u južnom gradu Volgodonsku. Od svojih ranih 20-tih bio je u vojsci. Nakon što je služio u Čečeniji tokom 2000-tih, proveo je skoro deceniju kao trener konja, radeći za rusku kompaniju za proizvodnju mesa i bogate klijente prije nego što se ponovo prijavio u vojsku iz finansijskih razloga, rekao je on.
Sada je promijenjen čovjek. I dalje djeluje snažno i artikulisano, ali su rat i stres učinili svoje. Njegovi obrazi su prekriveni ožiljcima. Još uvijek ne vidi dobro na desno oko.
"Kažu da su za herojstvo jednih krivi drugi", rekao je on. "21. je vijek, mi smo započeli idiotski rat i još jednom pozivamo vojnike da izvrše herojska djela i da se žrtvuju. U čemu je problem - zar ne umiremo zbog toga", navodi on.
Najviše se pitao zašto je još uvijek slobodan. Čuo je da se njegova jedinica sprema da ga optuži za dezerterstvo, što bi da odvelo u zatvor na dugi niz godina. Ali ipak se ništa nije desilo.
Filatjev je potom pobjegao iz zemlje, što je potvrdio i Osečkin. Još uvijek nije jasno da li je zvanično optužen za bilo kakav zločin u Rusiji.
"Zašto bih morao da bježim iz svoje zemlje samo zato što sam rekao istinu, u šta su ko*ilad pretvorila našu vojsku", napisao je on na Telegramu. "Preplavljen sam emocijama što sam morao da napustim svoju zemlju", dodao je.
"Ljudi me pitaju zašto nisam bacio oružje. Pa ja sam protiv ovog rata, ali nisam general, nisam ministar odbrane, nisam Putin, ne znam kako ovo da zaustavim. Ne bih mijenjao da postanem kukavica, da bacim oružje i napustim svoje drugove", napisao je u memoarima.
Za kraj, dok ide ulicama Moskve ističe da se nada da će svemu ovome doći kraj.
"Prosto sam užasnut onoga što će se desiti", rekao je zamišljajući Rusiju kako se bori za pobjedu uprkos strašnoj cijeni. "Šta ćemo platiti za to? Ko će ostati u našoj zemlji? Za sebe sam rekao da je ovo lična tragedija, jer šta smo postali? I kako može biti gore?", zaključio je on.
