SAD nudi Iranu dogovor milenijuma, a ipak Islamska Republika i Rusija žele više ustupaka.
"Stojimo pet minuta ili pet sekundi od cilja", izjavio je ruski izaslanik Mihail Uljanov u nedjelju novinarima koji su kampirali ispred obnovljenih pregovora o iranskom nuklearnom programu u Beču. Ali ako su izvještaji koji proizlaze iz posljednjeg kruga pregovora tačni, Iran i Rusija bi mogli stajati pet minuta od svoje strateške ciljne crte, a Sjedinjene Države i njihovi saveznici pet minuta od katastrofe, piše The Dispatch.
Prije samo pet mjeseci, nakon ruske invazije na Ukrajinu, u Washingtonu su se pojavila pitanja o tome zašto je čovjek kojeg je Moskva angažirala da pregovara o nuklearnom sporazumu koji je povoljan i za Rusiju i za Iran, bio u centru pregovora sa Sjedinjenim Državama i njihovim zapadnoevropskim saveznicima. Pet mjeseci kasnije, s porastom ruskih zločina u Ukrajini, ponovno pojavljivanje Ulyanova u središtu bečkih pregovora trebalo bi ponovno aktivirati zvona za uzbunu među američkim kreatorima politike i pristašama Ukrajine diljem svijeta.
Krajem prošle godine, dok je Teheran jurio naprijed sa svojim nuklearnim programom unatoč odustajanju Bidenove administracije od maksimalnog pritiska i ponudi da se ponovno pridruži Zajedničkom sveobuhvatnom planu djelovanja (JCPOA) iz 2015., posebni izaslanik SAD-a za Iran Rob Malley zatražio je pomoć Moskve u posredovanju u uvjetima koji bi mogli biti povodljiviji prema mulama. Prema novom sporazumu, Iran bi dobio 275 milijardi dolara olakšica od sankcija u prvoj godini i 1 trilion dolara do 2030., uključujući ukidanje američkih sankcija protiv terorizma nametnutih glavnim finansijerima grupe koju je predsjednik Joe Biden nedavno potvrdio kao terorističku organizaciju: Islamska Revolucionarna garda (IRGC).
Teheran se ne bi suočio s promjenama u klauzulama o prestanku važenja starog sporazuma—to jest, datumima isteka ključnih ograničenja—i bilo bi mu dopušteno da zadrži svoj novorazmješteni arsenal naprednih uranovih centrifuga u skladištu, garantujući režimu mogućnost da pređe nuklearni prag u bilo kojem trenutku po svom izboru. Kao i sa sporazumom iz 2015., Iran se ne bi suočio s nikakvim ograničenjima u pogledu svog razvoja projektila sposobnih za nuklearno oružje, njegovog širenja i sponzoriranja terorizma diljem Bliskog istoka i njegovog zlostavljanja iranskog naroda. I što je najgore, Iran bi dobio sve te ustupke dok aktivno planira ubistvo bivših američkih dužnosnika poput Johna Boltona, Mikea Pompea i Pompeovog savjetnika Briana Hooka, te pokušava oteti i ubiti iransko-američkog novinara Masiha Alinejada na tlu SAD-a.
Moskva bi pak dobila milijarde dolara za izgradnju dodatnih nuklearnih elektrana u Iranu, a potencijalno i više za skladištenje nuklearnog materijala. Sudbina američkih sankcija koje blokiraju prenos ruskog oružja Iranu ostaje nepoznata, unatoč izvještajima američkog ministarstva odbrane koja potvrđuju interes Teherana za kupnju borbenih aviona, glavnih borbenih tenkova, sistema protuzračne odbrane i sistema obalne odbrane od Moskve.
Tu je stajao dogovor u martu. Iransko-ruski strateški odnos od tada je porastao. Nakon posjeta ruskog predsjednika Vladimira Putina Teheranu prošlog mjeseca, Iran je navodno počeo prebacivati naoružane bespilotne letjelice za rusku upotrebu protiv Ukrajine. Putin je u utorak lansirao iranski satelit u orbitu, navodno pod uvjetom da ga Moskva može zadužiti da podupire ruske operacije u Ukrajini.
S eskalacijom američkih i evropskih sankcija Rusiji, posebno u pogledu prodaje ruske energije, Putin bi konačno mogao vidjeti neto vrijednost američkog ukidanja sankcija iranskom financijskom i komercijalnom sektoru. Dok bi povratak iranske sirove nafte na globalno tržište mogao dovesti do skromnog smanjenja cijena nafte, čime bi se smanjio Putinov prihod, Rusija bi mogla spriječiti sekundarne sankcije SAD-a usmjeravanjem ključnih transakcija kroz Teheran. Uostalom, šta bi Bidenova administracija učinila da Iran dopusti Rusiji da koristi svoje glavne banke i kompanije kako bi zaobišla zapadne sankcije? Teheran bi zaprijetio ponovnim pokretanjem obogaćivanja urana ako Washington ponovno nametne sankcije subjektima koji su dobili imunitet na sankcije prema nuklearnom sporazumu - pružajući Putinu izlaz iz sve steže ekonomske omče s kojom se suočava.
Iako Washington nudi Teheranu posao milenijuma, Iran i Rusija majstorski su odigrali za još više ustupaka. Iran je objavio da neće prihvatiti nikakav dogovor osim ako Sjedinjene Države ne uklone IRGC s popisa stranih terorističkih organizacija State Departmenta - što je oznaka koja prisiljava na odbijanje viza za sve podružnice IRGC-a i kazne za one koji grupi pružaju materijalnu podršku. Nakon oštre reakcije Kongresa i porodice Gold Star, Biden je odbio zahtjev Irana. Prošli mjesec, uoči nuklearnih pregovora u Dohi, Teheran je iznio kompromis: ukloniti američke sankcije protiv terorizma s najvećeg poslovnog konglomerata IRGC-a, Khatam al-Anbiya. Za razliku od oznake IRGC-a, američka strana nije javno odbila ovaj izravni zahtjev za ukidanje sankcija za IRGC. Problem se nije ponovno pojavio prošlog vikenda u Beču, iako njegov status ostaje nepoznat.
Vjerovatno ubacivši u džep još jednu pobjedu, Iran je došao u Austriju s novim ultimatumom: neće prihvatiti nikakav dogovor osim ako Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) ne obustavi svoju gotovo četverogodišnju istragu o tajnim nuklearnim lokacijama i materijalima koje Iran nikada nije otkrio agenciji. Teheran je, naravno, trebao priznati svoj prošli rad na nuklearnom oružju kao preduvjet za JCPOA 2015., ali dogovor je uspostavio umjetan rok za površno izvješće IAEA-e kako bi se pojasnio put JCPOA-e prema naprijed - skretanje pogleda sa iranske prevare. Međutim, 2018. Izrael je otkrio da Iran skriva arhivu nuklearnog oružja - biblioteku rada režima na izradi nuklearnog oružja s memorandumima koji pokazuju da se Iran planira vratiti naoružavanju u budućnosti.
Godine 2019. Ministarstvo finansija SAD-a uvelo je sankcije naučnicima za nuklearno oružje koji su još uvijek radili za tajnu nuklearno-vojnu organizaciju koju je tada vodio Mohsen Fakhrizadeh, osnivač iranskog programa nuklearnog oružja koji je ubijen u Iranu sljedeće godine. Do 2021. svijet će saznati da su inspektori UN-a otkrili četiri neprijavljena nuklearna mjesta unutar Irana s tri mjesta koja su bila pozitivna na prisutnost urana. Komercijalne satelitske snimke najmanje dvije od tih lokacija pokazale su kako Iran premješta opremu u kontejnere i provodi radove na sanitaciji kako bi prikrio tragove.
U potresnom izvještaju Odboru guvernera IAEA-e krajem maja, generalni direktor Rafael Grossi skinuo je veo sa svoje istrage, samo ne zaključivši da je Iran prekršio svoje obaveze prema Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja (NPT) prijaviti nuklearni materijal i aktivnosti agenciji. U junu su SAD i ključni saveznici podržali rezoluciju o osudi koja poziva Iran da u potpunosti sarađuje u istrazi IAEA-e i odgovori na sva otvorena pitanja. Prema Grossiju, dosadašnji odgovori Irana nisu "tehnički vjerodostojni".
Zatvaranje ove istrage – zažmirivanje na Teheranovo kršenje NPT-a – garantovalo bi da će iranska potraga za nuklearnim oružjem ostati nepromijenjena. To bi također svaki nuklearni sporazum učinilo potpunom glupošću. Takav bi sporazum mogao navodno osigurati čvrstu provjeru iranskog nuklearnog programa, ali bi nedostajao mogućnost provjere tajnih aspekata aktivnosti režima.
Ovaj rezultat bi obradovao i Rusiju. Moskva je dugo igrala ulogu antagonista unutar ključnih agencija UN-a povezanih s kontrolom naoružanja, uključujući IAEA i Organizaciju za zabranu hemijskog oružja (OPCW). Podrivanje nezavisnosti i integriteta međunarodnih sporazuma kao što su NPT ili Konvencija o hemijskom oružju služi planu Moskve – dajući Putinu slobodnije ruke da prekrši vlastite međunarodne obaveze. To je razlog zašto je Rusija gorljivo branila Iran pred IAEA-om - glasajući protiv rezolucija o osudi i odgurujući istrage - dok je branila Siriju pred OPCW-om.
Zagovornici pristupa Bidenove administracije tvrdit će da je bilo kakav dogovor bolji nego nikakav. Iranski nuklearni program toliko je uznapredovao da su ustupci iz sporazuma—uključujući trilion dolara ublažavanja sankcija za financiranje terorizma i projektila većeg dometa, prihvaćanje tajnih nuklearnih aktivnosti unutar Irana, ogromne financijske dobitke za Putina i prešutno odobravanje zavjera za ubijanje Amerikanaca —vrijede nekoliko godina da se odgodi nuklearna kriza koja bi mogla potaknuti vojnu akciju. Prema ovom obrazloženju, iako se odredbe o zalasku starog ugovora možda neće promijeniti, ti zalasci u potpunosti ne istječu do 2031. - tako da još ima vremena.
Međutim, to nije tačno. Od 2010. do 2012. Kongres je donio niz zakona kojima su nametnute sankcije iranskoj centralnoj banci i nizu ekonomskih sektora u Iranu. Budući da JCPOA nikada nije podnesen kao ugovor i ti zakoni nikada nisu ukinuti, unaprijed ublažene sankcije Iranu bile su izgrađene na predsjednikovom izdavanju izuzeća nacionalne sigurnosti Kongresu—kontinuiranom suspenzijom raznih zakona o sankcijama svakih nekoliko mjeseci slanjem obavijesti Capitolu Brdo. Da bi Iran pristao na taj dogovor, sporazum je također zahtijevao od Sjedinjenih Država da "traže takve zakonodavne radnje koje bi mogle biti prikladne" za ukidanje temeljnih statuta do oktobra 2023.
S obzirom na to da je 175 republikanaca iz Zastupničkog doma već obećalo da će se boriti protiv novog sporazuma s Iranom, a s obzirom na to da se očekuje da će republikanci kontrolirati Zastupnički dom sljedeće godine, takav je ishod gotovo nemoguć. Iran bi nepoštivanje obaveze mogao smatrati kršenjem američkih obaveza, što bi dovelo do ponovnih prijetnji bogaćenjem. Drugim riječima, Iran bi dobio ovaj dogovor i onda bi se vratio za nešto više od godinu dana da prodrma Zapad za još više. Kriza možda neće čekati do 2031. - mogla bi nastupiti otprilike u vrijeme kada se predsjednik Biden mora izjasniti želi li se ponovno kandidirati.
To nas vraća na Uljanova i njegov komentar "pet minuta ili pet sekundi od cilja". U ovom dogovoru Iran će sasvim sigurno doći do cilja, ući u stratešku zonu imuniteta protiv Zapada u kojoj će vodeći svjetski državni sponzor terorizma ekonomski ojačati i preći nuklearni prag. Rusija će također doći do svoje ciljne crte, dobijanjem dodatne vojne podrške za svoje operacije u Ukrajini uz uspostavu prijeko potrebnog centra za izbjegavanje sankcija prije smanjenja opskrbe energijom Evropi ove zime.
Američka ciljna crta podrazumijeva i kraj američkih napora da spriječe iransko stjecanje nuklearnog oružja i katastrofalan gubitak utjecaja nad Moskvom u obračunu koji se mora pobijediti u odbrani međunarodnog poretka pod vodstvom Amerike. A to nas stavlja na pet minuta od katastrofe.
