U organizaciji Udruženja žrtava rata "Foča 92-95“, danas je u ovom gradu obilježen Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja nad ženama u ratu.
Upravo je grad na Drini i Ćehotini tokom rata u BiH postao sinonim za masovna, sistematska silovanja žena i djevojčica.
Cvijeće je danas položeno ispred zloglasne sportske sale Partizan gdje je odata počast žrtvama, a sistemski i planski zločin silovanja i zlostavljanja žena vršen je i u logorima Karamanova kuća, zgradi Lepa Brena, objektu Buk Bijela, Srednjoškolskom centru te na drugim lokacijama u ovom gradu, u kojem je u odnosu na ukupan broj stanovnika, procentualno stradalo najviše žena.
Noseći transparente učesnici mirne šetnje skrenuli su pažnju na važnost borbe protiv seksualnog zlostavljanja bilo gdje u svijetu.
Predsjednica Udruženja žrtava rata "Foča 92 – 95“ Halida Konjo-Uzunović naglasila je da je teško utvrditi tačan broj silovanih žena.
„Nažalost tačan broj mislim da nikada nećemo moći saznati, a silovano ih je na stotine. Najmlađa je bila djevojčica od 11 godina, najstarija do 70 godina. Pokušavale su baš u jednoj od ovih zgrada da se bace kroz prozor i izvrše samoubistvo, bilo je svih mogućih primjera, nezamislivih za jedan normalan ljudski um“, kazala je Konjo-Uzunović.
Ocijenila je da mnoge žene nikada o tome neće progovoriti.
„Mnoge su skoro 30 godina nosile tu silnu bol, stigmu i tamu sa sobom i progovorile su možda baš kada su uvidjele da iz njih mora izaći tuga, da se treba pričati i da se ne trebaju bojati reći i ne osjećati se manje vrijednim. Našim ženama čestitim Bosankama, muslimankama koje su patrijarhalno odgojene zaista je teško pričati o tome. I danas iz Foče poručujemo“, nemojmo zaboraviti, sjetimo se boli i patnje svih žena Foče i BiH, ali i svih drugih koje su žrtve u sukobu - kazala je ona.
Naglasila je da nema mira i budućnosti za počinice, a posebno za žrtve, sve dok se ne obilježe sva mjesta zločina te dok se ne prizna zločin i ne procesuiraju ratni zločinci.
U odnosu na prošlu godinu, kako je rekla, ništa se nije promjenilo.
„Tražili smo da se murali uklone ali oni stoje i sve naše molbe i zahtjeve koje upućujemo za obilježavanje mjesta zločina završe negdje ad-akta. Realizacije nema i to je ono što nas boli“, poručila.
Potpredsjednica FBiH Melika Mahmutbegović ovom prilikom odala je počast svim ubijenim i nestalim ženama, žrtvama seksualne torture, uz poruku da se mora svjedočiti da su se ovdje desili zločini.
Da je bez priznanja patnje žrtava i osude počinilaca nemoguće graditi budućnost, ocijenile su i predstvnice udurženja "Žene u crnom“ iz Beograda koje su i ove godine stigle u Foču.
„S naše strane, nastavićemo svaku vlast u Srbiji da uznemiravamo pitanjem odgovornosti za zlodjela u prošlosti, a što se tiče Foče i cijele BiH, tu je odgovornost najveća, protivit ćemo se poricanju i umanjivanju zločina. Nastavit ćemo zajedno sa ovog mjesta sa vama tražiti pravdu i za sve žene žrtve ratnog zločina silovanja u svijetu“, poručila je predsjednica udruženja Staša Zajević.
Ocijenila je da mural Draže Mihailovića postavljen na zgradi u Foči, potvrđuje da nije prekinuta nit sa ideologijom uz koju su zločini počinjeni.
„Mi bismo željeli da sjećanje u Foči postane dio kolektivne memorije svih stanovnika u Foči i ne samo da ćemo zahtijevati postavljanje spomen ploče na sportskom centru Partizan, nego i druge memorijale“, dodala je Zajević.
Presudom fočanskoj trojci iz 2001. godine u predmetu protiv Zorana Vukovića, Radomira Kovača i Dragomira Kunarca, Haški tribunal je po prvi put u istoriji međunarodnog prava seksualno ropstvo i silovanje u ratu okarakterisao kao zločin protiv čovječnosti.
Prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra, u Foči je ubijeno 2.752 građana. Skoro trećina tog broja bile su žene.
