"Kad ti je komšija Rusija, nema odmora", barem tako tvrdi 59-godišnji Vytas Grudzinskas.
"Vojnike najbolje vidim noću. Tamo iza onoga polja imaju streljanu, poslijepodne se čuje zvuk njihovih pušaka", kaže Grudzinskas pokazujući na komadić zelenila iza komšijinog vrta i dodaje kako i on ima vlastito oružje - strojnicu - koju drži zaključanu u ormariću, ali uvijek mu je pri ruci.
Gradić Kybartai u Litvi, u kojemu živi ovaj 59-godišnjak, nalazi se unutar NATO-a i Evropske unije, ali i u neposrednoj blizini Rusije. Ondje se nalazi i koridor Suwalki, prolaz koji mnogi analitičari smatraju slabom tačkom unutar NATO-a. Stoga nimalo ne čudi što mnogi sad opravdano strahuju da bi, ako Ukrajina padne, Rusija mogla dalje napredovati upravo kroz taj prostor i odsjeći baltičke države, piše CNN.
Jer ožiljci sovjetske okupacije i dalje su duboki u ovom dijelu Evrope. Sovjeti su, naime, 1940-ih i 1950-ih desetke hiljada Litavaca prisilno deportirali u gulage u Sibiru i na krajnjem sjeveru današnje Rusije. Gotovo 30.000 litavskih zatvorenika stradalo je u logorima za prisilni rad.
"Moj otac bio je poslan na Sahalin na krajnjem zapadu Rusije. Ondje je proveo 15 godina, a prve godine jeo je travu kako bi preživio", rekao je Grudzinskas. Čim je Rusija 2014. anektirala Krim, on se pridružio stoljetnoj litavskoj dobrovoljačkoj miliciji - Riflemenima - i uzeo oružje u ruke.
"Kako možete vjerovati Rusiji, pogotovo s našom historijom? Naravno da se bojim, pa kako ne bih? Moja porodica je ovdje. Sagradio sam ovu kuću golim rukama", govori Vytas.
Spomenuta policija Riflemen, osnovana prije 103 godine, bilježi porast broja pripadnika u svojim redovima otkako je Rusija u februaru napala Ukrajinu.
"Trenutno imamo oko 12.000 dragovoljaca i taj broj svaki mjesec povećava se deset puta", rekao je Egidijus Papeckys, zapovjednik 4. regionalnog zapovjedništva strijelaca.
Stožer Riflemena nalazi se u gradu Marijampoleu, duboko u koridoru Suwalki, gdje Papeckys CNN-u pokazuje dio arsenala kojim raspolaže njegova jedinica - jurišne puške, pištolje i bacače granata. Ovaj 51-godišnjak također očajnički želi izbjeći povratak pod rusku vlast. Njegov otac isto je bio deportiran u Sibir, kao i rođaci njegove supruge.
"Sjećamo se sovjetske okupacije i ne želimo više nikad biti okupirani. Mi smo slobodni ljudi", odlučan je zapovjednik.
Novi član Riflemena, Karolis Baranauskas, kaže kako je oduvijek htio pristupiti dobrovoljačkoj miliciji, a rat u Ukrajini potaknuo ga je na akciju. Iako je rođen 1990. godine, kad je Litva postala neovisna od Sovjetskog Saveza, ističe kako "svaki Litavac zna da je Rusija prijetnja, a nedavni događaji to i dokazuju".
A kako bi što bolje zaštitio Baltik, NATO je nedavno najavio da će povećati svoju prisutnost u regiji. To znači da bi još hiljade vojnika mogli biti stalno raspoređeni duž 999 kilometara duge litavske granice s Bjelorusijom i Rusijom. Margiris Abukevicius, zamjenik litavskog ministra odbrane, priznaje da bi mogle proći i do dvije godine da se takve postrojbe uspostave.
"Ali sad je barem svima jasno da je potrebna značajna nadogradnja vojnih sposobnosti oko Suwalkija i drugdje. Taj koridor oduvijek je bio razlog za zabrinutost, a Baltik i NATO shvataju da je upravo to slaba tačka. U trenutnooj situaciji svi puno jasnije razumijemo ranjivost ovoga prostora i stvarno se nadam da će summit NATO-a u Madridu dati vrlo snažan odgovor i vrlo jasan smjer dugoročne prilagodba NATO-a", rekao je Abukevicius.
Litva se u međuvremenu suočava sa žestokim ruskim kibernetičkim napadima na svoje državne institucije i privatni sektor. Kažu kako je okidač za novu krizu bila prošlosedmična odluka o blokadi nekih proizvoda poput žitarica i čelika - koji su podložni sankcijama EU - a prevezeni su vlakom iz Ukrajine u ruski Kalinjingrad.
