Svijet

Mračna transformacija Putinovog trbuhozborca: Televizijski princ tame još je 2013. govorio danas nezamislive stvari

Vladimir Solovjov, ruski Владимир Рудольфович Соловьёв, navodno je novinar, ustvari politički komesar koji na ruskoj državnoj televiziji Russia-1 ima emisiju "Nedjeljom navečer s Vladimirom Solovjovom". Dobro je poznat stručnjacima koji se bave Rusijom, a posljednjih je dana izazvao velik interes na Zapadu jer je javno pozvao Vladimira Putina da "izbriše Veliku Britaniju s lica zemlje nuklearnim raketama".

Neposredno prije te njegove huškačke izjave objavljeno je da je ruska tajna služba FSB osujetila navodni pokušaj atentata na Solovjova. Putin tvrdi da je FSB zaustavio djelovanje terorističke grupe i da su zavjeru orkestrirali ''visoki diplomatski dužnosnici u Evropi i SAD-u'', piše Jutarnji list.

Američki State Department posvetio mu je poseban tekst u seriji "Lica kremaljske propagande", gdje ga u prvoj rečenici tumače kao "nekoć kritičar Kremlja, sada u dosluhu s politikama ruskog predsjednika."

Rođen je u Moskvi 1963. u obitelji jevrejskih korijena. Otac Rudolf Naumovič je prezime Vinickovski zamijenio majčinim Solovjov 1962. godine. Majka mu je bila Inna Solomonovna, rođena Šapiro. Razišli su se kad je imao četiri godine, ali su ostali, tumače ruski izvori, u dobrim odnosima.

Vladimir Putin i Vladimir Solovjov

Vladimir u drugom razredu prelazi u posebnu, elitnu školu broj 27 u kojoj se dio predmeta tumačio na engleskom i gdje su se obrazovala djeca lidera Komunističke partije. Studirat će fiziku i ondje upoznaje Vladislava Surkova, prvog zamjenika šefa predsjedničke administracije od 1999. do 2011., koji se smatra ideologom 'putinizma' (u razgovoru za The Financial Times je rekao kako je "previše slobode smrtonosno za državu"). Također i oligarha Mihaila Fridmana, Jevreja, također iz Putinova kruga.

Solovjov će 1990. godine otići u SAD, gdje je dvije godine predavao na Univerzitetu Alabama te se upustio u biznis da bi 1998. sve prodao i uložio u Gazprom. Godinu dana nakon toga počinje novinarsku karijeru, prvo na radiju. Kad je prešao na televiziju, u goste je pozivao opozicijske političare i kritičare režima, poput novinarke Anne Politkovskaje.

No, Solovjov je shvatio da je bolje biti bliže vlasti, pa će se 2005. naći među organizatorima pokreta Naši, modela militarizacije ruske omladine. Iza kojeg je stajao Surkov, bivši studentski kolega. Solovjov tako od novinara postaje propagandist. State Department navodi kako je još 2013. opisivao Krim "zakonski ukrajinskim" da bi iduće godine, nakon aneksije, tvrdio da su "Krim i Sevastopolj opet dijelovi Rusije". EUvsDisinfo, projekt EU stvoren za praćenje i odgovor na ruske dezinformacijske kampanje, navodi gotovo 200 primjera dezinformacija u Solovjovljevim programima od 2015. Od te godine dobiva ekskluzivno pravo na intervjue s ruskim predsjednikom.

Tokom ruske agresije ističu se njegove lažne teze da Ukrajinci sami ubijaju civile da bi optužili Rusiju, Britanci su odgovorni za ubojstva civila u gradu Buča, SAD nastoji uništiti Rusiju i dokopati se njezina oružja.

Od marta 2019. do februara 2020. bio je nositelj rekorda u Guinnessovoj knjizi za najduži televizijski voditeljski program u sedmici, od 25 sati, 53 minute i 57 sekundi. Kad je izgubio tu titulu, dobio je novu: 2021. rusko ga je stanovništvo proglasilo najpopularnijim novinarom. U baltičkim državama krenula je teza da agresija na Ukrajinu nije samo Putinov rat nego i rat ruskog naroda koji većinski podržava "specijalnu vojnu operaciju".

Zapadni dopisnici iz Rusije javljaju da se na sprovodima ruskih vojnika poginulih u Ukrajini krivica ne svaljuje ne Kremlj, nego na SAD. Teza s Baltika hvata korijena i na Zapadu, gdje se u stručnim člancima sve češće agresija definira kao ruski rat i rat ruskog naroda. U čijoj je indoktrinaciji velika uloga Solovjova. Zato se našao pod sankcijama EU, što ga ne bi smetalo da mu nije zaplijenjena i vila na jezeru Como u Italiji.

Clicky