Kako Čović i Dodik o trošku BiH rade u korist drugih država? Jesu li građanske stranke interesne grupe i koje to nisu anđeli? Da li su građani slobodni robovi u rukama moćnika? Jesu li vjernici, građani i narodi BiH izgubljeni u političkim igrama bez granica? Kako se tek nakon Ukrajine u BiH pravim imenom nazivaju događaji iz 90-ih? Na ova, ali i ostala pitanja za FTV odgovarao prof. dr. Mustafa Spahić.
Kaže da je, ako se posmatra iz pozicije sadašnjeg stanja i situacije u Ukrajini, u Bosni mašala, ne puca.
"U suštini je najveća promjena stanja odnosa politika i odnosa i među ljudima i među državama od '45., od ovog četvrtka 24. februara kad je jedan od preživjelih KGB-ovaca Putin krenuo na Ukrajinu sa istim riječima, istim izgovorom kad je se krenulo na BiH 1992. Sad možete misliti u kakvom globalnom svijetu živimo. Balkan je poluotok, kao žičani most. To je trusno područje gdje se neprestano treperi, ljulja, a često se i u vodu padne."
Ističe da BiH od 24. februara nikada neće biti u istoj poziciji u kakvoj je bila prije toga.
"Kad gledate svjetske političare, svjetsku diplomatiju kad pokušavaju da definišu stanje i agresiju na Ukrajinu, svi ponavljaju ovo se događalo u BiH. Sad se tek, poslije Ukrajine, u Bosni imenuju stvari. Da je agresija kozmičkih razmjera unaprijed najavljena. Dakle mijenjaju se kvalifikacije, mijenjaju se definicije, mijenjaju se određenja. Meni je svakog Ukrajinca žao kao da je moje dijete ili moj roditelj, moja sestra ili brat, ali bez Ukrajine nikad se magla i tama sa Bosne ne bi podigla, u kamufliranju onoga što je se dogodilo."
Spahić naglašava da se događanja u BiH moraju do srži raščistiti.
"Ovo što se radi u BiH, svako laže i svako zamajava, imamo agoniju laži, a laž prethodi svakom zlu i svakom nasilju. To što rade Čović i Dodik, to je sa svih teorijskih učenja secesionizam, separatizam i redenta i kvinslinštvo. To rade kvinslinzi. Kompletno o trošku BiH rade u korist drugih država. Oni mogu uspjeti do one mjere dokle im se dopusti. Ne od strane Srbije i Hrvatske nego od međunarodne zajednice. Da bi bili država kao država, da bi pošli u normalnu ulaziti. Ovdje ko god ulazi u politiku on izlazi iz nje abnormalan, nenormalan, kriminalac jer je politika najviša nauka. To je umna praksa, to je rješavanje općih pitanja, općeg univerzalnog dobra, općih interesa, opće koristi. To se u političkom smislu mora učiniti. Da ne može niko nikad državu kao državu zaustavljati."
Čović je ugrožen u bezobrazluku
Na pitanje koliko Čović i Dodik koriste narod za ostvarivanje svojih političkih ciljeva, odgovara: "Vi ne možete pregovarat, razgovarat sa onim ko je u funkciji drugih država, ko ima tih država državljanstva i učestvuje na političke ciljeve tih drugih država. Naravno da je Čović ugrožen jer on kad kaže na televiziji ja ne plaćam tv pretplatu i pozivam hrvatski narod kompletno da ne plaća tv pretplatu, Zakon ne reaguje, država ne reaguje, sudstvo ne reaguje. On je ugrožen u bezobrazluku. Tačno je da najvećim dijelom bošnjačkim glasovima izabran Željko Komšić, ali i Željko je Hrvat. I nema ni u jednom trunu nikad, ni u snu da je Željko nekad radio nešto protiv hrvatskog naroda. I smeta mu Zakon po kojem je on bio izabran kad je bio izabran. Da je riječ o poštenju, da je riječ o moralu, da je riječ o vertikalu, jeste me izabrali ali po ovom Zakonu ja se ne slažem. Dakle da su njega stalno birali ne bi mu smetao taj Zakon."
Smatra da probosanske stranke ne rade ni dovoljno ni na visokoj razini ni teorijski ni znanstveno ni umno ni mudro.
"Druga je stvar šta i koliko mogu u ovakvom ustavnom uređenju. To su blokade u kojima ne postoje, u ovom kompletnom normativnom ustavnom sistemu, mjere. Na prvom mjestu kriv je onaj ko blokadu uspostavlja, a ni u Ustavu ni u zakonu nema validan razlog. To je princip mogu kako hoću. To sad Čović samo imitira, ponavlja Dodika, što Dodik od početka radi. Ali onde gdje smo mi krivi, gdje smo mogli nešto postići, probosanske stranke da su bile složne mogle su imati načelnika u Mostaru. Naša stranka, SDP i ove, da kažemo uslovno građanske, ne možemo imati građanske kad nisu uopšte političke stranke, to su interesne grupe. To nije politika, to su ostrašćeni parcijalno partikularni interesi. To je politika reakcionarnog mentaliteta. Kako ćete se baviti politikom ako nemate u viziji državu, sve njene građane, sve njene narode i univerzalno opšte dobro?"
Spahić pojašnjava da nije riječ o zalaganju nego o moćnoj nemoći.
"Moćno su nemoćni. Imali ste dvije izvorne stranke u bošnjačkom narodu, SDA i SDP. Ovo kasnije stranaka, to je uglavnom iverje iz SDA i iz SDP-a. Njihova je sva moguća politika hrzat, galamit na SDA i SDP. Dakle kad je u pitanju državni razlog, politički razlog, opći cilj, opći interes, u Parlamentu RS-a oni se mogu pištoljima ganjati, mitraljezima, ali ako je u pitanju RS i sve što se tiče RS, tu nema jednog slova razlaza. Pitanje je uopšte ove probosanske stranke, u čemu su one probosanske. Oni se moraju prvo složiti da se slažu u tome da se ni u čemu ne slažu. Sad je Bosna centar Evrope, centar NATO pakta."
Na ovom svijetu nema veće opasnosti od političke neznalice
Smatra da je ovo šansa za BiH ukoliko budemo politički živi.
"Moramo biti politički živi, moramo biti politički subjekti, moramo artikulirati politiku na način da dajemo ponudu koja se ne odbija. Jer Bosna je kao najljepša djevojka koja postoji na svijetu. Prima svakog, a ne da se nikom kao vlasništvo."
Navodi da je ljudima možda najveći izazov odgovornosna sloboda.
"Tri su kategorije ljudi. Apsolutna manjina, građani. Ne ko je na selu, ko u gradu, nego ko je za ustavnu demokratiju, vladavinu prava, pravnu državu, norme, procedure. Ni u jednoj državi ih nema 10%. 10% su divljaci. Niste ni izgovorili, on je protiv. A posebno je opasno kad se ustroje u jednoj državi politički divljaci na političkim pozicijama koji u državi u kojoj je rođen i u kojoj živi i čiji je građanin sve moguće resurse koristi samo u svoju korist i protiv te države u korist druge države da dokaže da je BiH nemoguća, nefunkcionalna, neodrživa. Ona je nemoguća kao država jer nema u sebi efektivnu vlast. I treći su, 80% robovi. Što u njemu ima po automatizmu više rješenja, on manje misli na zajednicu, na društvo, na zakon. A bez zajednice ljudi ne mogu funkcionisati. Ali na ovom svijetu nema veće opasnosti od političke neznalice."
Ističe da političare ne proizvodi politika.
"Svi ovi sadašnji političari koji su u apsolutnom broju političke analfabete, nisu čitali literaturu. Politički obrazovani Bošnjaci, politički obrazovani Srbi i Hrvati nisu u BiH. Političari su kompletan i rezultat i učinak i vodstvo, ali i posljedica jednog galimatijasa. Svi smo žrtve komunizma bili i svi smo učesnici, a najveći učesnik, možda veći od politike, je kompletan obrazovno-školski sistem. I svi mediji. Jer govore se često stvari koje jesu tačne, a nisu istina."
Uzmi ili ostavi
O poboljšanju odnosa između Bošnjaka i Hrvata Spahić kaže: "Da svi Bošnjaci postanu anđeli odnosi a ovakvim odnosom hrvatske države i hrvatske politike i ove dominantne ekspoziture Hrvata u BiH koje Hrvatska ne priznaje za građane i političare, nego kao gorivo velikohrvatske politike u BiH, samo pod jednim uslovom - da međunarodna zajednica utjecaj, miješanje i petljanje Srbije i Hrvatske U BiH svede na način svake druge države svijeta. Jer u Bosni u 2/3 političke, o Bosni se ništa ne odlučuje u Bosni nego u Zagrebu i Beogradu. Od bošnjačkih političara, kriv je svaki od njih pojedinačno onoliko koliko ima kapaciteta u njegovom domenu odlučivanja. Krivo je za ono što krivo odlučuje, kriv je za ono što ne odlučuje, a treba da odlučuje. Dakle kriv je svako u domenu svojih ovlaštenja."
"Od 24. februara Bosna je u istom vozu, na istom brodu, u istom avionu, u istoj situaciji sa čitavim Balkanom, sa čitavom Evropom i sa SAD. Nema tu više nikakvog ni izdvajanja ni razdvajanja i polako će se stvari slagati i doći će dan uzmi ili ostavi. Teritorijalni integritet i politički i svjetski subjektivitet je danas sigurniji nego ne znam kada jer bez BiH ne postoji ne postoji sila koja može održati južno krilo NATO pakta. Pa BiH je pupak u Evropi i sad je ta polarizacija, sad je uzmi ili ostavi."