Dražen Petrović bio je jedan od najboljih košarkaša u povijesti Hrvatske, ali i Evrope.
Na vrhuncu nezaustavljiv, Cibonu je vinuo u visine i donio joj dva naslova evropskog prvaka pa potom isto napravio i s Real Madridom prije nego što je otišao u NBA ligu, prenosi 24sata.hr.
Igrački moćan
Nema tog kluba koji ga nije htio na ovim prostorima, a bio je toliko igrački moćan da su ga neki planirali i fizički napasti?! Nekadašnji vođa navijača Crvene zvezde, Zoran Timić, objavio je autobiografsku knjigu "Mogu li ja s vama razbijati voz?“ u kojoj je prvi put otkrio šokantne planove o napadu na Dražena.
Nakon što je u Šibenki stasao u jednog od najboljih evropskih košarkaša, stiglo je vrijeme napraviti korak dalje. Htjeli su ga brojni klubovi, među njima i Crvena zvezda, ali Dražen je izabrao Cibonu.
Navijači srbijanskog kluba bili su frustrirani zbog toga.
Bili su svjesni da će teško do naslova pored kluba koji ima njega u ekipi pa su kovali plan o fizičkom napadu na hrvatskog košarkaša. Tako su ga jedino i mogli zaustaviti.
"Tih godina Cibona je harala evropskom košarkom. I Zvezda je bila dobra, ali nismo mogli parirati toj njihovoj generaciji. Teško nam je to padalo i izuzetno frustriralo. Išli smo redovno na košarku i na sva gostovanja u Zagreb, ali smo redovno gubili.
U to vrijeme sam često bio u Zagrebu, poznavao sam i dosta Srba koji su živjeli tamo", piše u Timićevoj autobiografiji,.
"Imali smo bazu u stanu u Medulićevoj ulici. Zima 1985/86. Sjedimo mi tako u tom stanu poslije jedne košarkaške utakmice i iz dosade pričamo što bismo mogli napraviti kako bismo ih konačno skinuli s trona. Jasno je bilo da je osovina njihove momčadi bio Dražen Petrović.
Padne nam na pamet da bi bilo dobro malo ga uplašiti ili mu priprijetiti. Na kraju smo se odlučili pratiti ga. U vrijeme kad nismo imali mobitele ni automobile to je bilo prilično teško izvesti".
Pratili su svaki njegov korak. Kada bi izašao iz kuće, šetao po gradu, išao na trening, izlazio u kafiće. Sve su isplanirali do najsitnijeg detalja.
Radikalne ideje
"Kroz cijelu situaciju naše ideje su se radikalizirale. Od ideje uplašiti ga došli smo do lakših batina, a na kraju i do ozbiljnog ozljeđivanja (glavu ili koljena), a sve kako ne bi mogao igrati odlučujuće utakmice. Zaključili smo da nikad nije bio sam, što je predstavljalo veliki problem i otežavalo priču. Uvijek je s njim bila neka djevojka ili društvo iz kluba.
Saznali smo sve detalje njegovog dnevnog kretanja. Razradili smo do detalja i mjesto i način moguće akcije i poslije evakuacije. Koji je bio epilog? Zvezda te godine nije ni ušla u finale doigravanja pa akcija nije imala smisla", napisao je Timić i podignuo buru u regiji.
I to je najbolji dokaz kakvog košarkaškog dijamanta je Hrvatska imala. Bio je moćan, superioran, nezaustavljiv. Košarkaški Mozzart. Eh, da nije bilo tog kobnog 7. juna 1993…
