Kada su ruske trupe napale Ukrajinu i počele se približavati njenom glavnom gradu, Kijevu, Andrii Dereko je molio svoju 22-godišnju pokćerku Karinu Yershovu da napusti predgrađe u kojem je živjela.
No Yershova je insistirala da želi ostati u Buči, rekavši mu: "Ne pričaj gluposti, sve će biti u redu - neće biti rata", rekla je, piše CNN.
Svojim tetovažama i dugom smeđom kosom Yershova se isticala u gomili, rekao je njezin očuh, dodajući da je unatoč tome što je živjela s reumatoidnim artritisom, imala žestoko neovisan duh: "Sama je odlučila kako će živjeti."
Yershova je radila u sushi restoranu u Buči, a nadala se da će u budućnosti steći univerzitetsku diplomu, rekao je Dereko: "Željela je da se razvija."
Dok su ruski vojnici početkom marta opkolili Buču, Yershova se sakrila u stanu s još dvojicom prijatelja. U jednom od posljednjih navrata, kada su se Dereko i njegova supruga Olena čuli s Yershovom, rekla im je da je izašla iz stana po hranu iz obližnjeg supermarketa.
"Nismo mislili da će Rusi doći do takve tačke da će pucati u civile", rekao je. "Svi smo se nadali da barem neće dirati žene i djecu - ali dogodilo se suprotno."
Kad su prolazile sedmice bez ijedne riječi od Yershove, porodica je postala očajna. Njena majka ostavila je poruku na Facebooku u kojoj je molila sve koji znaju šta joj se dogodilo da se jave.
Prijatelji su joj rekli da su slike mrtve žene sa sličnim tetovažama kao Yershova, koje uključuju ružu na podlaktici, objavljene na Telegram grupi koju je osnovao detektiv u Buči koji je pokušavao identificirati stotine pronađenih tijela u gradu nakon što su se ruske trupe povukle iz tog područja prije dvije sedmice.
Dereko kaže da slike, koje je vidio CNN, prikazuju osakaćeno tijelo njegove pastorke. Policija je porodici rekla da su je ubili ruski vojnici.
Izgledalo je kao da je mučena ili se potukla, rekao je. "Osakatili su je. Upucali su je u nogu, a zatim su joj dali podvezu da zaustavi krvarenje. A onda su je upucali u sljepoočnicu."
Dereko također vjeruje da je Yershova seksualno zlostavljana od strane ruskih vojnika. Istražitelj je dao naslutiti da je bila silovana, rekao je. CNN nije mogao neovisno provjeriti ovu tvrdnju. Policajci koji su nadzirali slučaj odbili su komentirati za CNN zbog istrage koja je u toku. CNN je zatražio komentar od tužitelja u Kijevu.
Mučno čekanje odgovora porodici Dereko odražava rastuću tjeskobu usred izvještaja o ratnom silovanju u zemlji. Ukrajinski dužnosnici kažu da su ruske snage seksualno zlostavljale žene, djecu i muškarce od početka invazije, koristeći silovanje i druga seksualna djela kao oružje rata.
Grupe za ljudska prava i ukrajinski psiholozi s kojima je CNN razgovarao kažu da rade danonoćno na rješavanju sve većeg broja slučajeva seksualnog zlostavljanja u koje su navodno uključeni ruski vojnici.
U izvještaju Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE), objavljenom 13. aprila, utvrđeno je kršenje međunarodnog humanitarnog prava od strane ruskih snaga u Ukrajini, uz napomenu da "izvještaji ukazuju na slučajeve rodno uvjetovanog nasilja u sukobu, kao što je silovanje , seksualno nasilje ili seksualno uznemiravanje."
"Ruski vojnici čine sve što mogu da pokažu svoju dominaciju, a silovanje je i ovdje alat", rekla je psihologinja Vasilisa Levčenko, koja je osnovala uslugu koja pruža besplatno savjetovanje za Ukrajince koji pate od ratnih trauma.
Levčenko kaže da je njezina mreža, pod nazivom Psy.For.Peace, razgovarala s otprilike 50 žena iz regije Kijev koje kažu da su ih ruski vojnici seksualno napali. Rekla je za CNN da se grupa bavi slučajevima uključujući 15-godišnjakinju i njenu majku koje su seksualno zlostavljali proruski čečenski vojnici, te grupno silovanje druge žene od strane sedam vojnika, dok su ukrajinski zatočenici bili prisiljeni gledati.
CNN nije mogao neovisno potvrditi vijest.
"To [silovanje] je demonstracija potpunog prezira prema [ukrajinskom] narodu", rekao je Levčenko, dodajući da ono ima utjecaj daleko iznad žrtava pojedinačnih napada: "Postoje ljudi koji se osjećaju krivima što nisu sposoban učiniti bilo šta, kriv za preživljavanje, za gledanje osobe kako umire pred njima."
Rusija je u više navrata poricala da je ciljala civile otkako je počeo rat - tvrdnju opovrgnutu brojnim napadima koji su provjereni od strane CNN-a i drugih novinskih organizacija. CNN je zatražio komentar od ruskog Ministarstva odbrane.
Alyona Krivulyak, koja vodi nacionalnu telefonsku liniju u La Strada-Ukraine, grupu koja vodi kampanju protiv rodno uvjetovanog nasilja, rekla je za CNN da je telefonska linija primila devet prijava silovanja iz cijele zemlje, od kojih su većina grupna silovanja žene.
"Silovanje je instrument rata protiv civilnog stanovništva - instrument uništenja ukrajinske nacije", rekla je.
Psihologinja Alexandra Kvitko, koja radi na telefonskoj liniji za žrtve traume koju vodi ukrajinski ombudsmen uz podršku UNICEF-a, rekla je da je čula desetine izvještaja o seksualnom nasilju povezanom sa sukobom.
"Ova količina seksualnog nasilja, ovakva brutalnost se nikada prije nije dogodila", rekla je za CNN.
U pet godina koliko prakticira, Kvitko je rekla da je prije invazije imala samo 10 slučajeva seksualnog napada. "Sada, u nekoliko sedmica rada, imam 50 slučajeva, a to nisu samo žene - to su djeca i dječaci i muškarci", rekla je.
Silovanje se koristi kako bi se slomio moral Ukrajinaca, rekla je, "kako bi se spriječilo ljude u otporu".
Kvitko je ispričala da kada je jedna klijentica istrčala na ulicu kako bi spriječila vojnike da siluju njenu 19-godišnju sestru, "prišao je vojnik, zgrabio je i rekao: 'Ne! Gledajte! Recite svima da će se to dogoditi svakoj nacističkoj kurvi.'"
Svaki takav čin seksualnog nasilja povezanog sa sukobom, silovanje, prisilna prostitucija, seksualno ropstvo, prisilna trudnoća, smatra se ratnim zločinom i kršenjem međunarodnih zakona o ljudskim pravima, rekao je Charu Lata Hogg, osnivač organizacije za ljudska prava All Survivors Project, koji istražuje seksualno nasilje nad muškarcima povezano s sukobima.
"Bilo da je to pokrenuto u kontekstu patrijarhalne i militarizirane muškosti, bilo da se radi o specifičnom cilju ratovanja ili se događa zato što ljudi nađu stanovništvo na milost i nemilost i stoga odlučuju nanijeti daljnju štetu", još uvijek je ratni zločin, rekla je Lata Hogg za CNN.
Ali čak i dok ukrajinski i međunarodni tužitelji s Međunarodnog krivičnog suda (ICC) prikupljaju dokaze o ruskim ratnim zločinima, mnoge žrtve seksualnog zlostavljanja još nisu spremne razgovarati s dužnosnicima o svojim mukama, rekao je Levčenko.
"Svi naši psiholozi moraju ženama pružiti kontakte tužiteljstva kako bi žene mogle tražiti pravnu pomoć, kada budu spremne", rekla je psihologinja Levčenko i dodala da se nitko od njenih klijenata do sada nije obratio ukrajinskim tužiteljima.
Levčenko je rekao da je mnogim žrtvama, muškarcima i djeci potrebno vrijeme za ozdravljenje prije nego što razgovaraju s vlastima.
U petak Andrii Niebytov, šef kijevske policije, rekao je da su njegovi službenici do sada potvrdili samo jedan slučaj sumnje na silovanje u regiji.
"Čuli smo takve izvještaje od autsajdera, ali kada razgovaramo sa ženama, one odbijaju potvrditi ili demantirati takve informacije", rekao je.
Izvještaji o seksualnom nasilju često rastu tokom sukoba, a Ukrajina nije bila izuzetak.
Volodymyr Shcherbachenko, direktor Istočnoukrajinskog centra za građanske inicijative (EUCCI), rekao je za CNN da je zemlja 2014. godine vidjela slučajeve seksualnog nasilja koji se koristio kao oružje, kada su separatisti koje podržava Rusija zauzeli teritorij na istoku zemlje nakon širokih prosvjeda tzv. za bližu integraciju u Evropu.
Zajednički izvještaj Pravde za mir u Donbasu i drugih grupa za ljudska prava kao što je EUCCI iz 2017. dokumentiralo je slučajeve na obje strane sukoba, uključujući silovanje i pokušaj silovanja, seksualno uznemiravanje i prisilu da se promatra seksualno nasilje nad drugima.
"Najrasprostranjeniji oblik seksualnog nasilja nad ženama bilo je silovanje", dodaje se u izvještaju.
Lata Hogg, iz projekta All Survivors, rekla je da je u posljednjih mjesec dana njezina grupa imala višestruke izvještaje o seksualnom nasilju, "a obrazac seksualnog nasilja koji se pojavljuje u ovom kontekstu nije sličan onima koji su dokumentirani u drugim kontekstima na globalnom nivou“, uključujući tokom sukoba u Čečeniji.
Grozni, glavni grad Čečenije, sravnile su ruske snage u brutalnom ratu 1990-ih i početkom 2000-ih. Izvijestio je tada Human Rights Watch da su ruski vojnici silovali čečenske žene na područjima pod ruskom kontrolom.
Psiholog Levčenko brine da će se pravi razmjeri ruskih zločina pojaviti tek kada se oslobode područja poput Mariupolja.
U okupiranim gradovima i mjestima ruske snage "redovno posjećuju domove žena, mogu provjeriti njihove telefone, njihove fotografije, društvene mreže", što onemogućava ženama da dobiju komplete za silovanje ili druge usluge, rekao je Krivulyak iz La Strada-Ukrajina.
"Taj strah od naoružanih ljudi ponekad onemogućava traženje pomoći, a to zauzvrat otežava dokumentiranje činjenica, što dovodi do problema oko privođenja [počinitelja] pravdi", rekla je.
Osim emocionalne traume, "postoji i vrlo visok rizik od neželjene trudnoće i spolno prenosivih bolesti", zbog čega je ljekarska pomoć toliko važna, rekla je.
Shcherbachenko je rekao da djelatnici EUCCI-ja pomažu jednoj radnici lokalne uprave u okupiranom području južne Ukrajine koja je "izričito silovana kako bi je prisilila na saradnju".
Rekao je da su joj ruski vojnici rekli: "Opet ćemo te silovati ako ne učiniš ono što trebaš… Za mene ovo pokazuje [ruske snage] seksualno nasilje kao oružje."
Grupe za ljudska prava kažu da će žrtve nositi traumu seksualnog zlostavljanja do kraja života, dok porodice poginulih, poput Karine Yershove, ostaju u potrazi za odgovorima i suočavanju s užasom što se dogodilo njihovim najmilijima.
Tijelo Yershove pronađeno je u plitkoj grobnici u Buči, zajedno s tijelom 65-godišnje Natalije Mazokhe i njenog supruga Victora (64).
CNN je složio posljednje trenutke njihovih života.
Susjedi su rekli kćerki Mazokhovih Juliji da su ruski vojnici sredinom marta odvukli ranjenu ženu, za koju se vjeruje da je Yershova, u dvorište njenih roditelja; Natalia joj je pokušala pomoći.
Vojnici su se vratili dvije minute kasnije, kada je "mama bila kraj nje [i] joj pružala pomoć, a oni [Rusi] su je ubili, ubili moju majku", rekla je Julia Mazokha. Njezin otac ubijen je u hodniku njihove kuće kada je pokušao saznati šta se događa.
"Ležali su u dvorištu 10 dana, koliko sam ja shvatila", rekla je. Susjedi su je nazvali oko 20. marta kako bi je obavijestili da su joj roditelji ubijeni.
Mazhokha je rekla da je preklinjala roditelje da napuste Buču s njom 12. marta. "Nisu htjeli ići [rekavši]: 'Ne, nećemo ići, bit ćemo ovdje. Sve će biti u redu'", rekla je.
Andrii Dereko rekao je za CNN da je ovo drugi put da njegova porodica mora pobjeći od ruskog upada. Godine 2014. pobjegli su iz svog doma u regiji Donbas jer su izbile borbe između Ukrajine i separatista koje podržava Rusija.
Izgubili su sve, čak i porodične fotografije, ali su uspjeli obnoviti novi život u Irpinu, susjednom predgrađu Buče. Dereko je postao taksista i radio je neobične poslove kako bi izdržavao porodicu.
Ali sada su opet ostali bez ičega "zbog Rusa", rekao je. – Barem kad sam prvi put spasio svoje dijete, ovaj put nisam mogao spasiti nju.
Žena mu je toliko umorna da ne može plakati, a u Dereku je ostao samo bijes.
"Ko je kriv?", upitao je CNN.
"Je li kriv vojnik koji je zlostavljao moje dijete? Ili onaj koji ga je doveo ovamo u tenku? Ili je možda kriv general koji je naredio invaziju na Ukrajinu? Ili onaj smrdljivi [ruski] predsjednik Vladimir Putin, koji je dao naredbu osakatiti ukrajinski narod?"
"Krivim cijeli ruski svijet - ne samo njegovu vojsku", rekao je.
