U Franjevačkom samostanu u Mostaru s velikom radošću dočekan je još jedan blagdan Uskrs. Iza visokih zidova objekta koji je jedan od najstarijih u Mostaru i Hercegovini, danas boravi i praznuje 27 osoba. Minulih dana, kako nalaže religija, nisu se služile mise. Prema tradiciji, vjernici su imali službu riječi – čitanje iz Bilbije, slavio se križ, moleći se istovremeno i za nevjernike. Posebne molbe upućene su za mir u Ukrajini.
Prema riječima franjevca Ike Skoke, Uskrs je za kršćane najvažniji blagdan, jer iz Uskrsa “počinje sve u kršćanstvu”.
Pobjeda nad smrću
“Poslije su se razvijali i na značenju dobijali i drugi blagdani. Ipak, središnji bladan ostaje Uskrs – Isusovo uskrsnuće od mrtvih. Isus je na veliki petak, dakle u petak, 15. nisana po židovskom računanju, umro razapet na križu. Naravno da su apostoli u strahu pobjegli, napustili to mjesto, raspršili se, međutim, na prvi dan Uskrsa su otišli na grob i pronašli ga praznog. Potom su susreli Isusa Krista. Ti apostoli postaju svjedoci, koji su bili spremni i mučenički dali svoj život.
Ti prvi svjedoci su proširili poruku koja je za nas kršćane najvažnija, a njezin smisao je pobjeda života nad smrću. Naravno, ima puno tuge, žalosti i stradanja, ali se ona može zaokružiti kao smrt koja ima zadnju snagu nad ljudskim životom. Za nas je uskrsnuće zadnja Isusova snaga koja pobjeđuje i smrt. Zato je Uskrs blagdan života, radosti, uskrsnuća, a iz toga proizilazi i – nade i dobrih djela”, rekao je u razgovoru za Anadolu Agency fra Skoko.
Danas se uskrsi praznuju i slave drugačije nego u dalekoj prošlosti. Skoko poručuje kako običaji ne smiju nadvladati ili zasjedniti ono što nalaže vjera.
“Bitna poruka je da se slavi Isusova pobjeda nad smrću. To je glavna nada i snaga ljudskog života za nas koji u to vjerujemo. Iz toga prizilazi i smisao života. Svaki čovjek traži smisao u životu. Za nas je smisao vječni život, jedan put kojem, nadamo se, idemo. Vanjski običaji se mijenjaju, dobijaju nove dimenzije... Normalno, uvijek treba paziti da običaji ne budu na glavnom mjestu. Ipak, za nas su važni liturgija i slavlja u crkvi i to je ono u čemu bi kršćani trebali učestvovati. Nekada oni promijene i za njih su važniji običaji i druga kulturološka iskazivanja u svom vremenu, međutim za to postoji crkva da podučava i vodi ljude kako da slave Uskrs”, kaže Skoko.
Iznad svega je, kaže, vjera. Obilježavanje Uskrsa počinje još u četvrtak navečer misom, a kasnije nastavlja korizmom.
Simbol novog rađanja
“Za nas je bitna vjera u Isusovo uskrsnuće, kao i vjera da imamo put života koji mu daju smisao, pa taman i u patnji. Teško je pobjeći od patnje i smrti. Kada čovjek ima cilj, onda mu nekako to daje smisao hoda, 30, 40, 50 ili 90 godina što doživi”, rekao je Skoko.
Jedan od simbola Uskrsa je jaje koje simbolizira novo rađanje. Upravo se jaja svakog Uskrsa boje različitim bojama i njima se daruju dragi, među njima i oni koji nisu kršćani.
Izgradnju crkve koja se nalazi uz Franjevački samostan u Mostaru pomogle su i osmanske vlasti 1866. godine. Crkva je stradala 1992, a osam godina kasnije je obnovljena. U zgradi današnjeg samostana bila je prva škola u Mostaru.
