Više od šest sedmica u svom ratu protiv Ukrajine, ruski predsjednik Vladimir Putin osjeća ubod neuspjeha. Hiljade mrtvih na ratištu. Tri frontalna povlačenja ruske vojske. Milioni Ukrajinaca koji Moskvi nikada neće oprostiti. Više izolacije nego ikad - i opasno malo postignutih ciljeva, piše Washington Post.
Putin se sada pregrupira kako bi svoju vojnu kampanju fokusirao na istok Ukrajine u onome što se naširoko smatra "planom B", nakon što njegove snage nisu uspjele srušiti ukrajinsku vladu ili preuzeti kontrolu nad njenim najvećim gradovima. Mnogi se pitaju kako je upravo ruski čelnik mogao naći u takvom strateškom blatu.
U pitanju je šira dilema koja će godinama zaokupljati historičare: kako je Rusija – zemlja s tako dubokim porodičnim, kulturnim i historijskim vezama sa svojim zapadnim susjedom – mogla tako pogrešno procijeniti Ukrajinu?
Dužnosnici u Sjedinjenim Državama i Evropi sastavljaju odgovor na to pitanje. Ono što se pojavljuje, kažu ti dužnosnici, je slika hibrističkog i izoliranog vođe, opsjednutog pristranostima i iskrivljenim informacijama, koji ide naprijed s katastrofalnom odlukom bez konsultacija sa savjetnicima. Putin je bezglavo pojurio u Ukrajinu, uvjeren u svoju sposobnost da osigura brzu pobjedu i izdrži svaki udarac unutar autoritarnog sistema koji je postavio kod kuće, rekli su. Potkrepljujući njegove pretpostavke: zablude o Ukrajini u osnovi su ukorijenjene u kolonijalnoj prošlosti Moskve.
Lični pečat
"Historijski gledano, u Rusiji jednostavno nije bilo znanja o Ukrajini", rekla je Alina Polyakova, predsjednica i izvršna direktorica Centra za analizu evropske politike sa sjedištem u Washingtonu. “Kada ne vjerujete da je država prava zemlja, a narod pravi narod, zašto biste ulagali bilo kakvu stručnost u stvar za koju mislite da ne postoji?”
Uoči rata, neki čelnici u Evropi i Ukrajini odbacili su mogućnost da bi Putin izvršio invaziju, jer nisu vidjeli dovoljno ruskih snaga okupljenih duž granice da bi Moskva uspjela u ofanzivi na više frontova i kasnijoj okupaciji.
Ono što nisu shvatali je da Moskva njeguje duboko pogrešne pretpostavke, posebno o čvrstoći ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i spremnosti Ukrajinaca da se odupru, te da je planirala invaziju velikih razmjera - samo loše zamišljenu. Operacija je, kažu analitičari, imala Putinove lične pečate.
"Jasno je da je ovo bila vojna operacija koju su osmislili aveti, a ne generali", rekao je Mark Galeotti, ruski analitičar u Mayak Intelligenceu. "Nema smisla u čisto vojnom smislu."
Prema američkim i evropskim dužnosnicima, Putin je planove držao vrlo čvrsto, a najviši vojni komandanti i savjetnici od povjerenja nisu znali da će Rusija pokrenuti ofanzivu.
Poznato je da ruski čelnik ne koristi pametni telefon i rijetko pristupa internetu. Proveo je godine gušeći ruske neovisne mesije i uspostavljajući autoritarni sistem vlasti bez konstruktivnih povratnih informacija ili neslaganja. Početkom ove godine, prema američkim i evropskim dužnosnicima, radio je u eho komori, okružen savjetnicima koji su, prema Galeottiju, "naučili da ne donosite loše vijesti za carski sto". Putinovoj izolaciji, rekli su dužnosnici, doprinio je koronavirus i njegov ograničeni kontakt s drugima.
Proruski osjećaji
"Sada je očito da je postojala kombinacija ljudi koji mu nisu govorili ono što je trebao čuti i on nije slušao kada su mu rekli stvari koje nije želio čuti", rekao je James Cleverly, britanski državni ministar za Evropu i Sjevernu Ameriku.
Putin je dugo na nezavisnu Ukrajinu gledao kao na čudaka proizišlog iz kolapsa Sovjetskog carstva s kojim se treba lično pozabaviti. Prema knjizi ruskog novinara Mihaila Zygara "Svi ljudi iz Kremlja", Putin je godinama sam kontrolirao politiku prema Ukrajini jer nije vjerovao nikome drugome.
"Moramo se pozabaviti Ukrajinom ili ćemo je izgubiti", rekao bi Putin na sastancima iz ranih 2000-ih, prema Zygaru, koji je Putinovu grupu bliskih savjetnika nazvao "kolektivnim Putinom", jer oni imaju tendenciju da kroje svoje aktivnosti za predviđanje njegovih želja.
Putinovo povjerenje u svoju stručnost o Ukrajini pokazao je u opširnoj raspravi koju je objavio prošlog ljeta. Članak je Ukrajince prikazao kao narod koji je prirodno isti kao i Rusi, ali su ga zapadne vlade uzele kao taoce s namjerom da ih radikaliziraju protiv Moskve.
"To vodi do uvjerenja Putina i drugih da ako možete samo odrubiti glavu Volodimira Zelenskog, nokautirati političko vodstvo, onda će doći do izljeva proruskih osjećaja od strane ostatka ukrajinskog društva", rekla je Andrea Kendall-Taylor, viša saradnicau Centru za novu američku sigurnost.
Rusija je krivo shvatila Ukrajinu "jer je ovo bila operacija koju je u potpunosti vodio Putin", rekao je američki dužnosnik koji je specijaliziran za Rusiju i poput ostalih govorio je pod uvjetom anonimnosti kako bi razgovarao o osjetljivim informacijama.
Putin je, rekao je dužnosnik, "uvjeren koliko god iko može biti u svoje istine".
Pretpostavka o brzom kolapsu ukrajinske vlade bila je podloga invaziji, prema ukrajinskim, američkim i evropskim dužnosnicima. U ranim danima rata ruske državne vijesti već su počele promovirati ideju da je Zelenskij pobjegao, čak i kad je objavljivao video zapise iz Kijeva.
Putin je bio svjedok brzog kolapsa ukrajinske vlade kada je bivši predsjednik Viktor Janukovič pobjegao u Rusiju 2014. Prema Zygaru, Putin je vikao na Janukoviča da ne napušta Kijev i opisao ga kao "kukavički komadić" kad je pobjegao nakon prozapadne revolucije. Ti događaji su možda naveli Putina da zamisli sličan scenarij sa Zelenskim.
Putinova zabluda o ukrajinskoj slabosti bila je uparena s razmetljivim pogledom na rusku moć. Poznato je da se jednom visokom evropskom dužnosniku hvalio krajem 2014. da bi lako mogao zauzeti Kijev "za dvije sedmice" ako želi - zabluda u koju je, čini se, nastavio vjerovati sve dok to ne pokuša učiniti.
"On nepokolebljivo vjeruje u svoju sposobnost kontroliranja događaja", rekao je visoki obavještajni dužnosnik NATO-a.
Možda niti jedan trenutak nije naglasio nivo zablude više od pokušaja elitnih ruskih padobranaca na početku invazije da slete na teretni aerodrom Hostomel sjeverozapadno od Kijeva - očito s namjerom da na povjetarac uđu u ukrajinski glavni grad.
Vanjska obavještajna služba
"Samo gledajući kako se ovo odigralo, čini se da je bila ogromna količina arogancije", rekao je evropski dužnosnik. "Pogledate ubacivanje zračnih snaga u zračnu luku Hostomel, koja je očito bila dizajnirana za odsjecanje glave [misija] u Kijevu - i oni su razbijeni."
Alexander Gabuev, viši stručni saradnik u Carnegie moskovskom centru, rekao je da rusko vodstvo ne vidi Ukrajinu, mjesto koje je nekoć kontrolirala Moskva, kao da zaslužuje rigorozno proučavanje.
"Postojao je taj lažni osjećaj poznatosti", rekao je Gabuev. "To je ono što je Rusija potpuno pogrešno shvatila."
Nakon što su se pretpostavke pokazale lažnima, ruska vojska se pokazala nesposobnom da se pregrupira, opterećena problemima s gorivom, municijom, transportom, hranom i drugim logističkim problemima, kao i demoraliziranim vojnicima kojima nije bilo rečeno da se spremaju za rat.
"Ako je početni plan loš i nema drugih priprema, nema trajnosti", rekao je viši odbrambeni analitičar Rand Corp. Scott Boston.
Tamo gdje se Rusija prvenstveno oslanja na svoju vanjsku obavještajnu službu, SVR, za prikupljanje informacija o zemljama poput Sjedinjenih Država i Kine, kada je riječ o zemljama u „bliskom inozemstvu“, uključujući Ukrajinu, Moskva angažuje FSB, prvenstveno domaću obavještajnu službu.
Andrej Soldatov, ruski novinar koji je specijaliziran za ruske obavještajne službe, rekao je da FSB redovno ne razumije popularne pokrete i pokrete koji su temelj ukrajinske političke kulture.
Američki i evropski dužnosnici rekli su da je loš učinak Rusije u početnim fazama rata doveo do zle krvi između ruske vojske i obavještajnih institucija i ozbiljne potrage za žrtvenim jarcima.
Šta je tačno ruska obavještajna služba izvještavala Putinu o Ukrajini prije rata, nejasno je, ali više američkih i evropskih dužnosnika izjavilo je da su Putinovi neposredni savjetnici pokazali nespremnost da ruskom predsjedniku daju informacije koje dovode u pitanje njegove pretpostavke. Pojedinci niže u ruskom sigurnosnom establišmentu mislili su da je invazija loše zamišljena, ali njihova zabrinutost nije dosegla vrh, rekli su dužnosnici.
U nama i evropskim obavještajnim krugovima, reputacija FSB-a je u suprotnosti s nemilosrdnom, lukavom reputacijom njegovog prethodnika, KGB-a. Nekoliko sadašnjih i bivših dužnosnika opisali su rusku sigurnosnu službu kao prepunu korupcije, opterećenu birokratskom napuhanošću i naposljetku izvan kontakta.
Potrošeni milioni
Ukrajinski obavještajni dužnosnik rekao je da je FSB potrošio milione na regrutiranje mreže proruskih saradnika koji su na kraju Putinu i njegovim glavnim savjetnicima, među kojima je bio i sadašnji direktor FSB-a, rekli ono što su htjeli čuti: središnja vlada u Kijevu neće održati i otpor bi se srušio.
Dužnosnik je kao značajan izvor obmanjujućih informacija izdvojio proruskog političara Viktora Medvedčuka, koji je Putina postavio za kuma svojoj kćeri. Medvedčuk, ukrajinski političar koji je dugo promicao ruske interese, prošle godine je optužen za izdaju, ali je navodno izbjegao kućni pritvor u danima nakon invazije.
Evropski dužnosnici rekli su da Kremlj također dobiva informacije od bivših elita povezanih s Janukovičem koji nisu bili u kontaktu, koji je, poput Medvedčuka, mogao dobiti od ruskog preuzimanja moći. U sedmicama prije invazije, britanska vlada upozorila je da ruske obavještajne službe kuju zavjeru s Janukovičevim bivšim premijerom, šefom kabineta i zamjenikom premijera.
Bez obzira na tok informacija, Putin sebe smatra najvećim stručnjakom za Ukrajinu, rekao je Soldatov, ističući sklonost ruskih dužnosnika da pretpostavljaju da razumiju Ukrajinu.
"Ovaj nivo šovinizma - možete ga vidjeti posvuda", rekao je Soldatov. "To je direktno naslijeđe ove nesretne imperijalne prošlosti."
