Ako je Xi Jinping razmišljao o potezu na Tajvan, nakon ruske invazije na Ukrajinu, vjerovatno će ponovno razmišljati. Za kineskog predsjednika rat u Europi dolazi kao opomena. Korištenje brutalne vojne sile u 21. vijeku, nije propustio primijetiti, nosi znatan rizik.
Ukrajinci su pokazali da se ljudi žestoko bore kada su leđima uprti u zid, a isto bi vjerovatno vrijedilo i za Tajvance, koji svoju demokratiju i nezavisnost od svog većeg susjeda cijene jednako – ako ne i više – od Ukrajinaca. Tajvanska vojska može biti s pravom kritizirana zbog svojih loše koordiniranih snaga, a njena vlada oklijeva ulagati u vlastitu odbranu, ali tajvanski narod ujedinjen zajedničkom prijetnjom mogao bi se boriti puno snažnije nego što se očekivalo, piše Politico.
Istina, kineska narodnooslobodilačka vojska (PLA) bila bi motiviranija od ruskih snaga — nacionalno ujedinjenje je mantra zakopana duboko u njezinoj srži — ali amfibijsku invaziju preko 100 milja mora također bi bilo mnogo teže izvesti nego sadašnju rusku invaziju na Ukrajinu. I dok su Sjedinjene Države odbacile "zonu zabrane letenja" iznad Ukrajine, jer bi to riskiralo nuklearnu konfrontaciju, američki avioni koji lete s američkih nosača aviona uz istočnu obalu Tajvana mogli bi lako stvoriti oblik "zone zabrane plovidbe" između Fujiana i Tajvana.
Ruska invazija je također pokazala kako naizgled skromni lideri mogu ustati u susret i okupiti nadjačano društvo da se odupre invaziji. Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenskyy pokazao se kao nevjerovatan heroj. Zašto očekivati manje od tajvanskog predsjednika Tsai Ing-wen, čiji čvrst stav prema Kini već zaslužuje jake pohvale? Lako se može zamisliti podršku koju bi dobio širom svijeta kada bi se suočio s mačo PLA-om i vodstvom Komunističke partije Kine.
Američki predsjednik Joe Biden također bi imao malo problema s mobilizacijom svojih saveznika i partnera da podrže američku odbranu Tajvana, što bi dovelo do sasvim drugačije dinamike od one koja se trenutno odvija u istočnoj Europi. To bi uključivalo Ujedinjeno Kraljevstvo, Japan, Južnu Koreju, Australiju, a možda čak i Indiju - partnera SAD-a u Kvadrilateralnom sigurnosnom dijalogu.
Solidarnost Zapada tokom dosadašnje ukrajinske krize neće biti potrošena ni na Xija. Evropska unija glavni je trgovinski partner Kine. Suočavanje s njom, kao i sa SAD-om i Japanom, bilo bi opasno za vođu koji zna da mora podići životni standard kod kuće. Duboka kineska integracija u globalnu ekonomiju i financijska poluga Pekinga od 1.068 milijardi dolara u trezorskim obveznicama učinili bi sankcije Zapada bolnijim za provedbu, no one se ne bi mogle isključiti, prije ili nakon invazije na Tajvan.
S obzirom na to da Putin izaziva pustoš u Ukrajini, napad na Tajvan sada bi riskirao da izgleda koordiniran s Moskvom. Takav napad brzo bi se smatrao nastojanjem kinesko-ruskog autoritarnog saveza da potkopa demokratske snage, vraćajući unatrag godine napora Pekinga na meku moć, kao što je inicijativa Pojas i put – veliki kineski globalni prometni i infrastrukturni projekt
Štaviše, na 20. partijskom kongresu Komunističke partije Kine krajem ove godine, Xi će tražiti od partijskog vodstva da mu povjeri vrhovnu kontrolu na još najmanje pet godina. Njegova spremnost da oženi Kinu i Putina proglašavajući kinesko-ruske odnose "prijateljstvom bez ograničenja" možda je navela neke da dovode u pitanje njegovo vodstvo. Invazija punog razmjera na Tajvan dodatno bi naglasila rizike osnaživanja nesputanog diktatora.
Malo je vjerovatno da će situacija za Xija postati bolja nakon rata, kada će američka vlada, slušajući vlastite lekcije iz Ukrajine, vjerovatno ojačati odbranu Tajvana, ojačati svoju predanost odbrani demokratije i osporiti ekspanziju "autoritarnih nasilnika".
Ali ako je Putinova invazija na Ukrajinu upozorenje Xiju, hoće li je poslušati, ostaje za vidjeti. Ako ipak odluči oponašati pokušaj svog ruskog kolegu da obnovi carstvo kroz vlastiti rat za ponovno ujedinjenje protiv Tajvana, vjerovatno će otkriti da su čak i apsolutni diktatori ograničeni u onome što mogu postići.
