U junu 2019. tri izraelska kompjuterska inženjera stigla su u zgradu u New Jerseyju koju koristi F.B.I. Raspakirali su desetke kompjuterskih poslužitelja, posložili ih na visoke police u izoliranoj prostoriji. Dok su postavljali opremu, inženjeri su uputili niz poziva svojim šefovima u Herzliyi, predgrađu Tel Aviva, u sjedištu NSO grupe, najozloglašenijeg svjetskog proizvođača špijunskih softvera. Zatim su, sa svojom opremom, počeli testirati, piše New York Times.
F.B.I. je kupio verziju Pegasusa, glavnog špijunskog alata NSO-a. Gotovo desetljeće, izraelska je tvrtka prodavala svoj nadzorni softver na osnovi pretplate agencijama za provedbu zakona i obavještajnim agencijama diljem svijeta, obećavajući da može učiniti ono što niko drugi ne može - ni privatna tvrtka, čak ni državna obavještajna služba — dosljedno i pouzdano razbiti šifriranu komunikaciju bilo kojeg iPhone ili Android pametnog telefona.
Otkako je NSO uveo Pegasus na globalno tržište 2011. godine, pomogao je meksičkim vlastima da zarobe Joaquína Guzmana Loeru, narkobosa poznatog kao El Chapo. Europski istražitelji tiho su koristili Pegasus kako bi spriječili terorističke zavjere, borili se protiv organiziranog kriminala i, u jednom slučaju, srušili globalni lanac zlostavljanja djece, identificirajući desetke osumnjičenih u više od 40 zemalja. U širem smislu, činilo se da proizvodi NSO-a rješavaju jedan od najvećih problema s kojima se suočavaju agencije za provođenje zakona i obavještajne službe u 21. vijeku: da kriminalci i teroristi imaju bolju tehnologiju za šifriranje svojih komunikacija nego istražitelji koji ih moraju dešifrirati. Kriminalni svijet je pao u mrak iako je postajao sve više globalan.
No, do trenutka kada su inženjeri tvrtke ušli kroz vrata pogona u New Jerseyju 2019. godine, mnoge zloupotrebe Pegasusa također su bile dobro dokumentirane. Meksiko je implementirao softver ne samo protiv gangstera, već i protiv novinara i političkih disidenata. Ujedinjeni Arapski Emirati upotrijebili su softver za hakiranje telefona aktivista za građanska prava kojeg je vlada bacila u zatvor. Saudijska Arabija je iskoristila program protiv aktivistica za prava žena i, prema tužbi saudijskog disidenta, da špijunira komunikaciju s Jamalom Khashoggijem, kolumnistom The Washington Posta, kojeg su saudijski operativci ubili i raskomadali u Istanbulu 2018.
Ništa od toga nije spriječilo nove klijente da se obrate NSO-u, uključujući Sjedinjene Države. Detalji o kupovini i testiranju Pegasusa od strane F.B.I.-a nikada prije nisu objavljeni. Osim toga, iste godine kada je Khashoggi ubijen, Centralna obavještajna agencija dogovorila je i platila vladi Džibutija da nabavi Pegasus kako bi pomogao američkom savezniku u borbi protiv terorizma, unatoč dugogodišnjoj zabrinutosti zbog kršenja ljudskih prava, uključujući progon novinara i mučenje vladinih protivnika. D.E.A., Tajna služba i Zapovjedništvo američke vojske za Afriku vodili su razgovore s NSO-om. F.B.I. sada je poduzeo sljedeći korak.
U sklopu svoje obuke, F.B.I. zaposlenici su kupovali nove pametne telefone u lokalnim trgovinama i postavljali im lažne račune, koristeći SIM kartice iz drugih zemalja — Pegasus je dizajniran tako da ne može hakirati američke brojeve. Tada su Pegasusovi inženjeri, kao i na prethodnim demonstracijama diljem svijeta, otvorili svoje sučelje, unijeli broj telefona i krenuli u napad.
Ova verzija Pegasus-a bila je "bez klika" - za razliku od uobičajenijeg softvera za hakiranje, nije zahtijevala od korisnika da kliknu na zlonamjerni fajl ili vezu - tako da Amerikanci koji su nadzirali telefone nisu mogli vidjeti nikakve dokaze o kontinuiranom proboju. Nisu mogli vidjeti kako se Pegasus računala povezuju s mrežom poslužitelja diljem svijeta, hakiraju telefon, a zatim se vraćaju na opremu u pogonu u New Jerseyju. Ono što su mogli vidjeti, nekoliko minuta kasnije, bio je svaki dio podataka pohranjen na telefonu dok su se odvijali na velikim monitorima Pegasus računala: svaki e-mail, svaka fotografija, svaka tekstualna nit, svaki osobni kontakt. Također su mogli vidjeti lokaciju telefona, pa čak i preuzeti kontrolu nad njegovom kamerom i mikrofonom. F.B.I. agenti koji koriste Pegasus mogli bi, u teoriji, gotovo trenutno transformirati telefone diljem svijeta u moćne alate za nadzor - svugdje osim u Sjedinjenim Državama.
Još od otkrića Edwarda Snowdena, bivšeg ugovaratelja Agencije za nacionalnu sigurnost, iz 2013. o nadzoru američke vlade nad američkim građanima, malo je rasprava u ovoj zemlji bilo intenzivnije od onih o odgovarajućem opsegu domaćeg špijuniranja. Pitanja o ravnoteži između privatnosti i sigurnosti dobila su novu hitnost s paralelnim razvojem pametnih telefona i špijunskog softvera koji bi se mogao koristiti za prikupljanje terabajta informacija koje ti telefoni generiraju svaki dan. Izrael, koji je bio oprezan da ne naljuti Amerikance poticanjem nastojanja drugih zemalja da špijuniraju Sjedinjene Države, zahtijevao je od NSO-a da programira Pegasus tako da nije bio sposoban ciljati na američke brojeve. To je spriječilo njegove strane klijente da špijuniraju Amerikance. Ali to je također spriječilo Amerikance da špijuniraju Amerikance.
F.B.I i Phantom sistem
NSO je nedavno ponudio F.B.I. zaobilazno rješenje. Tokom prezentacije dužnosnicima u Washingtonu, tvrtka je demonstrirala novi sistem, nazvan Phantom, koji može hakirati bilo koji broj u Sjedinjenim Državama koji F.B.I. odlučio ciljati. Izrael je dao posebnu licencu NSO-u, onu koja je svom sistemu Phantom dopuštala napad na američke brojeve. Licenca je dopuštena samo jednoj vrsti klijenata: vladinim agencijama SAD-a. U zgodnoj brošuri koju je za potencijalne kupce sastavila američka podružnica NSO-a, koju je nabavio The Times, stoji da Phantom omogućuje američkim agencijama za provođenje zakona i špijunskim agencijama da dobiju obavještajne podatke “vađenjem i praćenjem ključnih podataka s mobilnih uređaja”. To je "neovisno rješenje" koje ne zahtijeva saradnju AT&T-a, Verizona, Applea ili Googlea. Sistem će, kako piše, "pretvoriti pametni telefon vaše mete u rudnik zlata obavještajnih službi".
Prezentacija Fantoma izazvala je raspravu među državnim odvjetnicima u Ministarstvu pravosuđa i F.B.I. koji je trajao dvije godine, u dvije predsjedničke administracije, usredotočujući se na osnovno pitanje: Može li postavljanje Phantoma unutar Sjedinjenih Država biti u suprotnosti s davno uspostavljenim zakonima o prisluškivanju? Kako su odvjetnici raspravljali, F.B.I. obnovio je ugovor za sistem Pegasus i prikupio naknade NSO-u od približno 5 miliona dolara. Za to vrijeme, inženjeri NSO-a bili su u čestom kontaktu s F.B.I. zaposlenicima, pitajući o raznim tehnološkim detaljima koji bi mogli promijeniti pravne implikacije napada.
Rasprave u Ministarstvu pravosuđa i F.B.I. nastavljene su do prošlog ljeta, kada je F.B.I. konačno je odlučio ne koristiti oružje NSO-a. Otprilike u to vrijeme konzorcij novinskih organizacija pod nazivom Zabranjene priče iznio je nova otkrića o kibernetičkom oružju NSO-a i njegovoj upotrebi protiv novinara i političkih disidenata. Sistem Pegasus trenutno miruje u pogonu u New Jerseyju.
F.B.I. Glasnogovornica je rekla da ured ispituje nove tehnologije “ne samo da bi istražio potencijalnu legalnu upotrebu, već i da bi se borio protiv kriminala i zaštitio i američki narod i naše građanske slobode. To znači da rutinski identificiramo, ocjenjujemo i testiramo tehnička rješenja i usluge iz raznih razloga, uključujući moguće operativne i sigurnosne brige koje bi mogle predstavljati u pogrešnim rukama.” C.I.A., D.E.A., Tajna služba i Afričko zapovjedništvo odbili su komentirati. Glasnogovornik vlade Džibutija rekao je da ta zemlja nikada nije nabavila ili koristila Pegasus.
Potpuna promjena politike SAD
U novembru su Sjedinjene Države objavile ono što se činilo - barem onima koji su znali za njihove prijašnje poslove - potpuna promjena politike o NSO-u. Ministarstvo trgovine dodavalo je izraelsku tvrtku na svoj "popis entiteta" za aktivnosti "suprotne nacionalnoj sigurnosti ili interesima vanjske politike Sjedinjenih Država". Popis, koji je izvorno osmišljen kako bi spriječio američke tvrtke da prodaju narodima ili drugim subjektima koji bi se mogli baviti proizvodnjom oružja za masovno uništenje, posljednjih je godina uključivao nekoliko tvrtki za kibernetičko oružje. NSO više nije mogao kupovati kritične zalihe od američkih tvrtki.
Bio je to vrlo javni prijekor tvrtke koja je na mnogo načina postala krunski dragulj izraelske odbrambene industrije. Sada, bez pristupa američkoj tehnologiji koja je bila potrebna za pokretanje svojih operacija - uključujući Dell računala i poslužitelje u oblaku Amazon - riskirala je da ne može funkcionirati. Sjedinjene Države su tu vijest dostavile izraelskom Ministarstvu odbrane manje od sat vremena prije nego što je objavljena. Izraelski dužnosnici bili su bijesni. Mnogi naslovi bili su usredotočeni na bauk privatne tvrtke izvan kontrole, one sa sjedištem u Izraelu, ali velikim dijelom financiranom izvan obale. No vlasti u Izraelu reagirale su kao da je zabrana napad na samu državu. "Ljudi koji svoje strijele usmjeravaju na NSO", rekao je Yigal Unna, glavni direktor Izraelske nacionalne kibernetičke uprave do 5. januara, "zapravo ciljaju na plavo-bijelu zastavu koja visi iza nje."
Ljutnja Izraelaca djelomično je bila zbog licemjerja SAD-a: američka zabrana došla je nakon godina potajnog testiranja NSO-ovih proizvoda kod kuće i stavljanja u ruke najmanje jedne zemlje, Džibutija, s evidencijom kršenja ljudskih prava. Ali Izrael je također imao svoje interese koje je trebao štititi. U mjeri koja prije nije bila shvaćena, Izrael, kroz svoj interni proces licenciranja izvoza, ima konačnu odluku o tome kome NSO može prodati svoj špijunski softver. To je Izraelu omogućilo da NSO godinama postane centralna komponenta državne strategije nacionalne sigurnosti, koristeći ga i slične tvrtke za promicanje interesa zemlje diljem svijeta, piše New York Times.
Dugogodišnja istraga Timesa, uključujući desetke intervjua s državnim dužnosnicima, čelnicima obavještajnih i agencija za provođenje zakona, stručnjacima za kibernetičko oružje, poslovnim rukovoditeljima i aktivistima za zaštitu privatnosti u desetak zemalja, pokazuje kako je mogućnost Izraela da odobri ili uskrati pristup kibernetičkom oružju NSO-a postalo opasno oružje diplomatije. Zemlje poput Meksika i Paname promijenile su svoje pozicije prema Izraelu u ključnim glasovima u Ujedinjenim narodima nakon što su osvojile pristup Pegasusu. Izvještavanje Timesa također otkriva kako je prodaja Pegasusa igrala neviđenu, ali ključnu ulogu u osiguravanju podrške arapskih naroda u izraelskoj kampanji protiv Irana, pa čak i u pregovorima o Abrahamovim sporazumima, diplomatskim sporazumima iz 2020. koji su normalizirali odnose između Izraela i nekih od njegovih dugogodišnjih arapskih protivnika. .
Kombinacija izraelske potrage za utjecajem i težnje NSO-a za profitom također je dovela do toga da je moćni špijunski alat završio u rukama nove generacije nacionalističkih vođa diljem svijeta. Iako je nadzor izraelske vlade trebao spriječiti da se moćni špijunski softver koristi na represivne načine, Pegasus je prodan Poljskoj, Mađarskoj i Indiji, unatoč upitnim podacima tih zemalja o ljudskim pravima.
Sjedinjene Države su napravile niz kalkulacija kao odgovor na ovaj razvoj događaja - potajno su stjecale, testirale i implementirale tehnologiju tvrtke, čak i kad su javno osudile tvrtku i pokušale ograničiti njezin pristup vitalnim američkim dobavljačima. Trenutni obračun između Sjedinjenih Država i Izraela oko NSO-a pokazuje kako vlade sve više gledaju na moćno kibernetičko oružje na isti način na koji već dugo gledaju na vojni hardver poput borbenih aviona i raketnih motora: ne samo kao ključnu za nacionalnu odbranu, već i kao valutu kojom se kupuje utjecaj u svijetu.
Prodaja oružja za diplomatske svrhe dugo je bila oruđe državnog upravljanja. Službenici vanjskih službi postavljeni u američke ambasade u inozemstvu godinama su služili kao igrači za odbrambene tvrtke u nadi da će prodati oružje svojim državama klijentima, kao što pokazuju hiljade diplomatskih depeša koje je WikiLeaks objavio 2010.; kada se američki ministri odbrane sastanu sa svojim kolegama u savezničkim prijestolnicama, krajnji rezultat često je najava ugovora o oružju koji doprinosi profitu Lockheed Martina ili Raytheona.
Kibernetičko oružje promijenilo je međunarodne odnose dublje nego bilo koji napredak od pojave atomske bombe. Na neki način, oni su još dublje destabilizirajući - relativno su jeftini, lako se distribuiraju i mogu se primijeniti bez posljedica za napadača. Suočavanje s njihovom proliferacijom radikalno mijenja prirodu državnih odnosa, kao što je Izrael davno otkrio, a ostatak svijeta sada također počinje shvaćati.
Kako Izrael utječe na međunarodnu politiku?
Za Izrael je trgovina oružjem oduvijek bila najvažnija za osjećaj opstanka zemlje. Bio je to glavni pokretač ekonomskog rasta, koji je zauzvrat financirao daljnja vojna istraživanja i razvoj. Ali također je odigrao važnu ulogu u stvaranju novih saveza u opasnom svijetu. U 1950-ima, kada je nacija još bila mlada i u biti nemoćna, njezin prvi premijer David Ben-Gurion uspostavio je tajne veze sa zemljama i organizacijama koje su se nalazile tik izvan obruča neprijateljskih arapskih država koje okružuju Izrael. Taj je pristup nazvao "doktrinom periferije", a njegova strana obavještajna agencija, Mossad, počela je tkati mrežu tajnih kontakata unutar zemalja diljem Bliskog istoka, Azije i Afrike, uključujući mnoge koje su javno stajale na strani Arapa. Ponuda naprednog oružja bila je ključ za uspostavljanje tih veza.
Sredinom 1980-ih, Izrael se čvrsto etablirao kao jedan od najvećih svjetskih izvoznika oružja, s procijenjenama da je jedan od 10 radnika u zemlji na neki način zaposlen u industriji. Sve je to za Izrael kupilo dobru volju odabranih stranih čelnika, koji su vojnu pomoć vidjeli kao ključnu za očuvanje vlastite moći. Zauzvrat, te su zemlje često glasale u korist Izraela na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, Vijeću sigurnosti i drugim međunarodnim forumima. Također su dopustili Mossadu i Izraelskim obrambenim snagama da koriste njihove zemlje kao baze za pokretanje operacija protiv arapskih naroda.
Kako je kibernetičko oružje počelo zasjenjivati borbene avione u planovima vojnih planera, u Izraelu se pojavila drugačija vrsta industrije oružja. Veterani Jedinice 8200 - izraelskog ekvivalenta Nacionalnoj sigurnosnoj agenciji - premjestili su se u tajne start-upove u privatnom sektoru, što je dovelo do više milijardi dolara vrijedne industrije kibernetičke sigurnosti. Kao i kod dobavljača konvencionalnog oružja, proizvođači kibernetičkog oružja moraju dobiti izvozne dozvole od izraelskog Ministarstva odbrane kako bi prodali svoje alate u inozemstvu, što je ključna poluga vladi da utječe na tvrtke i, u nekim slučajevima, zemlje koje kupuju od njih.
Niti jedna od ovih tvrtki nije bila toliko uspješna, niti strateški korisna izraelskoj vladi, kao NSO. Tvrtka ima svoje korijene u bivšem kokošinjcu u Bnai Zionu, poljoprivrednoj zadruzi nedaleko od Tel Aviva. Sredinom 2000-ih, vlasnik zgrade, shvativši da bi programeri mogli donijeti bolju zaradu od kokoši, preuredio je prostor i počeo ga iznajmljivati tehnološkim start-upima koji traže jeftin uredski prostor. Među tamošnjim osnivačima start-upa, Shalev Hulio se isticao od iskusnih programera oko sebe: bio je harizmatičan i s njim je lako provoditi vrijeme, ali je također ostavljao dojam - barem u početku - da je pomalo naivan. On i njegov partner, Omri Lavie, stari prijatelj iz škole, svaki su odslužili obaveznu vojnu službu u borbenim jedinicama, a ne u obavještajnim službama ili tehnologiji, i godinama su se borili da pronađu proizvod koji bi povezao. Razvili su proizvod za video marketing, koji je nakratko uzeo maha, ali se onda srušio s globalnom recesijom 2008. Zatim su osnovali drugu tvrtku, pod nazivom CommuniTake, koja je radnicima tehničke podrške za mobilne telefone ponudila mogućnost da preuzmu kontrolu nad uređajima svojih kupaca - uz dopuštenje.
Ta je ideja naišla na malo entuzijazma, pa su se dva prijatelja okrenula vrlo različitoj vrsti kupaca. “Evropska obavještajna agencija saznala je za našu inovaciju i kontaktirala me”, prisjetio se Hulio u intervjuu. Brzo se pokazalo da njihov proizvod može riješiti mnogo veći problem od korisničke službe.
Godinama su agencije za provođenje zakona i obavještajne službe bile u mogućnosti presresti i razumjeti komunikacije u tranzitu, ali kako je moćno šifriranje postalo široko dostupno, to više nije bio slučaj. Mogli su presresti komunikaciju, ali više nisu mogli razumjeti što ona govori. Međutim, kada bi mogli kontrolirati sam uređaj, mogli bi prikupiti podatke prije nego što su bili šifrirani. CommuniTake je već shvatio kako kontrolirati uređaje. Sve što je partnerima bilo potrebno bio je način da to učine bez dopuštenja.
I tako je nastao NSO. Hulio i Lavie, u nedostatku kontakata koji bi im bili potrebni za povećanje njihovog proizvoda, doveli su trećeg partnera, Niv Karmija, koji je služio i u vojnoj obavještajnoj službi i u Mossadu. Ime tvrtke preuzeli su iz svojih prvih inicijala (Niv, Shalev i Omri) - da je zvučalo pomalo kao "N.S.A." bila je sretna slučajnost - i počeo je zapošljavati. Zapošljavanje je bio bitan sastojak njihovog poslovnog plana. Tvrtka bi na kraju zapošljavala više od 700 ljudi u uredima diljem svijeta i u velikom sjedištu u Herzliyi, gdje su pojedinačni laboratoriji za Apple i Android operativne sisteme prepuni polica s pametnim telefonima koji su podvrgnuti stalnim testiranjima od strane hakera tvrtke dok traže i iskorištavaju nove ranjivosti .
Gotovo svaki član istraživačkog tima NSO-a veteran je obavještajnih službi; većina ih je služila u AMAN-u, izraelskoj vojno-obavještajnoj upravi, najvećoj agenciji u izraelskoj špijunskoj zajednici — a mnogi od njih u AMAN-ovoj jedinici 8200. Najvredniji zaposlenici tvrtke svi su diplomci elitnih kurseva obuke, uključujući tajnu i prestižnu jedinicu 8200 program pod nazivom ARAM koji prihvaća samo nekoliko najbriljantnijih novaka i obučava ih u najnaprednijim metodama programiranja cyber oružja. Vrlo je malo ljudi s ovakvom obukom bilo gdje u svijetu i ubrzo je nekoliko mjesta imalo veću koncentraciju stručnjaka od sjedišta NSO-a u Herzliyi - gdje nije bilo samo nekoliko vrhunskih stručnjaka već stotine. To je NSO-u pružilo nevjerovatnu konkurentsku prednost: svi bi ti inženjeri svakodnevno radili na pronalaženju "nultih dana", tj. novih ranjivosti u softveru telefona koje bi se mogle iskoristiti za instalaciju Pegasus-a. Za razliku od konkurentskih tvrtki, koje su se općenito mučile pronaći čak i jedan nulti dan i stoga bi mogle biti zatvorene ako bi to objavile, NSO je mogao otkriti i iskoristiti mnoštvo njih. Ako bi neko zaključao jedna stražnja vrata, tvrtka bi brzo mogla otvoriti druga, piše New York Times.
Godine 2011. inženjeri NSO-a završili su kodiranje prve iteracije Pegasus-a. Sa svojim snažnim novim alatom, NSO se nadao da će brzo izgraditi stabilan broj klijenata na Zapadu. No mnoge su zemlje, posebno one u Europi, u početku bile oprezne u kupnji stranih obavještajnih proizvoda. Posebnu zabrinutost izazvale su izraelske tvrtke u kojima su bili bivši najviši obavještajni dužnosnici; potencijalni kupci bojali su se da bi njihov špijunski softver mogao biti kontaminiran još dubljim špijunskim softverom, dopuštajući Mossadu pristup njihovim internim sistemima.
Ugled je bio važan, kako za prodaju tako i za držanje dobro uvježbanih kodera koji su Pegasus pretvorili u stvarnost. Hulio je imenovao generala majora Avigdora Ben-Gala, čovjeka koji je preživio holokausta i vrlo cijenjenog borbenog oficira, za predsjednika NSO-a i uspostavio, kako je rekao, četiri glavna stuba tvrtke: NSO neće sam upravljati sistemom. Prodavao bi se samo vladama, a ne pojedincima ili tvrtkama. Selektivno bi se odlučivalo o tome kojim vladama će biti dopušteno korištenje softvera. I sarađivao bi s Izraelskom odbrambenom agencijom za kontrolu izvoza, ili DECA, kako bi licencirao svaku prodaju.
Odluke koje je NSO donio rano o svom odnosu s regulatorima osigurale su da će funkcionirati kao bliski saveznik, ako ne i ruka izraelske vanjske politike. Ben-Gal je uvidio da je ovaj nadzor bio ključan za rast NSO-a - mogao bi ograničiti u koje zemlje tvrtka može prodavati, ali bi također zaštitio tvrtku od javnog odbijanja o tome što su učinili njezini klijenti. Kada je obavijestio Ministarstvo obrane da će NSO dobrovoljno biti podvrgnut nadzoru, činilo se da su i vlasti bile zadovoljne ovim planom. Jedan je bivši vojni pomoćnik Benjamina Netanyahua, u to vrijeme izraelskog premijera, prilično jasno objasnio prednosti. "S našim Ministarstvom odbrane koje kontrolira kako se ti sistemi kreću", rekao je, "moći ćemo ih iskoristiti i ubirati diplomatski profit."
Meksiko
Tvrtka je brzo dobila svoj prvi veliki proboj. Meksiko je, u svojoj stalnoj borbi protiv narkokartela, tražio načine da hakira šifriranu BlackBerry uslugu za razmjenu poruka koju favoriziraju operativci kartela. N.S.A. je pronašao način, ali američka agencija je Meksiku nudila samo sporadičan pristup. Hulio i Ben-Gal dogovorili su sastanak s meksičkim predsjednikom Felipeom Calderónom i stigli s agresivnim prodajnim nastupom. Pegasus bi mogao učiniti isto ono što je N.S.A. mogao učiniti, ali razlika je da bi to moglo biti učinjeno u potpunosti na zapovijed meksičkih vlasti. Calderón je bio zainteresiran.
Izraelsko ministarstvo odbrane obavijestilo je NSO da nema problema s prodajom Pegasusa Meksiku i dogovor je finaliziran. Ubrzo nakon toga, istražitelji u uredu Centra za istragu i nacionalnu sigurnost, ili CISEN - koji se sada zove Centar za nacionalnu istragu - počeli su raditi s jednim od strojeva Pegasus. U istem su unijeli broj mobilnog telefona osobe povezane s kartelom Sinaloa Joaquína Guzmana, a BlackBerry je uspješno napadnut. Istražitelji su mogli vidjeti sadržaj poruka, kao i lokacije različitih BlackBerry uređaja. "Odjednom smo počeli iznova vidjeti i čuti", kaže bivši čelnik CISEN-a. “Bilo je poput magije.” Po njegovom mišljenju, novi je sistem revitalizirao njihovu cjelokupnu operaciju - "Svi su se osjećali kao da smo možda prvi put mogli pobijediti." Bila je to i pobjeda Izraela. Meksiko je dominantna sila u Latinskoj Americi, regiji u kojoj Izrael godinama vodi svojevrsni diplomatski rovovski rat protiv antiizraelskih skupina koje podržavaju protivnici te zemlje na Bliskom istoku. Nema izravnih dokaza da su meksički ugovori s NSO-om doveli do promjene vanjske politike zemlje prema Izraelu, ali postoji barem prepoznatljiv obrazac korelacije. Nakon duge tradicije glasovanja protiv Izraela na konferencijama Ujedinjenih naroda, Meksiko je polako počeo premještati glasove "ne" na suzdržane. Zatim je 2016. Enrique Peña Nieto, koji je naslijedio Calderóna 2012., otišao u Izrael, koji nije bio u službenom posjetu meksičkog predsjednika od 2000. Netanyahu je posjetio Mexico City sljedeće godine, prvi posjet izraelskog premijera ikada. Ubrzo nakon toga, Meksiko je najavio da će se suzdržati od glasovanja o nekoliko propalestinskih rezolucija koje razmatraju Ujedinjeni narodi.
U izjavi, Netanyahuov glasnogovornik je rekao da bivši premijer nikada nije tražio quid pro quo kada su druge zemlje htjele kupiti Pegasus. “Tvrdnja da je premijer Netanyahu razgovarao sa stranim čelnicima i ponudio im takve sisteme u zamjenu za političke ili druge mjere je potpuna i potpuna laž. Sva prodaja ovog sistema ili sličnih proizvoda izraelskih tvrtki stranim zemljama odvija se uz odobrenje i nadzor Ministarstva odbrane, kako je navedeno u izraelskom zakonu.”
Primjer Meksika otkrio je sve prednosti i opasnosti rada s NSO-om. Godine 2017. istraživači Citizen Laba, skupine za nadzor sa sjedištem na Univerzitetu u Torontu, izvijestili su da su vlasti u Meksiku upotrijebile Pegasus da hakiraju račune zagovornika poreza na sodu, kao dio šire kampanje usmjerene na aktiviste za ljudska prava, političke opozicione pokrete i novinare. Još više uznemirujuće, činilo se da je neko u vladi koristio Pegasus da špijunira odvjetnike koji su radili na raspletu masakra 43 studenta u Iguali 2014. Tomás Zerón de Lucio, šef meksičkog ekvivalenta FBI-u, bio je glavni autor verzija događaja savezne vlade, koja je zaključila da je studente ubila lokalna banda. No 2016. i sam je postao predmetom istrage, zbog sumnje da je prikrio saveznu umiješanost u tamošnje događaje. Sada se činilo da je možda upotrijebio Pegasusa u tom nastojanju - jedna od njegovih službenih dužnosti bila je potpisivanje nabave cyber oružja i druge opreme. U martu 2019., ubrzo nakon što je Andrés Manuel López Obrador zamijenio Peñu Nieta nakon uvjerljive pobjede na izborima, istražitelji su optužili da je Zerón sudjelovao u mučenju, otmici i petljanju u dokaze u vezi s masakrom u Iguali. Zerón je pobjegao u Kanadu, a zatim u Izrael, gdje je ušao u zemlju kao turist, i gdje - unatoč zahtjevu za izručenje iz Meksika, koji ga sada traži pod dodatnim optužbama za pronevjeru - ostaje i danas.
Panama
Američka nevoljkost da dijele obavještajne podatke stvarala je druge prilike za NSO i Izrael. U augustu 2009., novi predsjednik Paname, Ricardo Martinelli, koji je tek započeo predsjedničku kampanju utemeljenu na obećanjima o “eliminaciji političke korupcije”, pokušao je uvjeriti američke diplomate u zemlji da mu daju opremu za nadzor kako bi špijunirao “sigurnosne prijetnje, kao i političke protivnike ”, prema depeši State Departmenta koju je objavio WikiLeaks. Sjedinjene Države "neće sudjelovati u bilo kakvom pokušaju proširenja prisluškivanja na domaće političke ciljeve", odgovorio je zamjenik šefa misije.
Martinelli je pokušao drugačiji pristup. Početkom 2010. Panama je bila jedna od samo šest zemalja u Generalnoj skupštini UN-a koje su podržale Izrael protiv rezolucije da se izvješće Goldstoneove komisije o ratnim zločinima počinjenim tijekom izraelskog napada na Gazu 2008-9. zadrži na međunarodnom dnevnom redu. Sedmicu dana nakon glasovanja, Martinelli je sletio u Tel Aviv na jedno od svojih prvih putovanja izvan Latinske Amerike. Panama će uvijek biti uz Izrael, rekao je izraelskom predsjedniku Shimonu Peresu, u znak zahvalnosti za "njegovo čuvanje glavnog grada svijeta - Jeruzalema". Rekao je da su on i njegova pratnja ministara, poslovnih ljudi i čelnika židovske zajednice došli u Izrael učiti. “Prešli smo veliku udaljenost, ali smo vrlo blizu zbog židovskog srca Paname”, rekao je.
Iza zatvorenih vrata, Martinelli je svoje putovanje iskoristio da ode u nadzornu kupnju. Na privatnom sastanku s Netanyahuom njih dvojica razgovarali su o vojnoj i obavještajnoj opremi koju je Martinelli želio kupiti od izraelskih dobavljača. Prema jednoj osobi koja je prisustvovala sastanku, Martinelli je bio posebno zainteresiran za mogućnost hakiranja BlackBerryjeve BBM tekstualne usluge, koja je u to vrijeme bila vrlo popularna u Panami.
U roku od dvije godine, Izrael mu je mogao ponuditi jedan od najsofisticiranijih alata do sada napravljenih. Nakon postavljanja NSO sistema u Panama Cityju 2012., Martinellijeva vlada je u brojnim prilikama glasala u korist Izraela, uključujući protivljenje odluci Ujedinjenih naroda o poboljšanju statusa palestinske delegacije — 138 zemalja glasalo je za rezoluciju, a samo Izrael , Panama i sedam drugih zemalja se tome protive.
Prema kasnijoj pravnoj izjavi Ismaela Pittija, analitičara Panamskog Vijeća za nacionalnu sigurnost, oprema je korištena u široko rasprostranjenoj kampanji za “kršenje privatnosti Panamaca i ne-Panamaca” — političkih protivnika, sudaca, sindikalnih vođa, poslovnih konkurenata — sve "bez poštivanja zakonske procedure". Tužitelji su kasnije rekli da je Martinelli čak naredio timu koji upravlja Pegasusom da hakuje telefon njegove ljubavnice. Svemu je došao kraj 2014., kada je Martinellija zamijenio njegov potpredsjednik Juan Carlos Varela, koji i sam tvrdi da je bio meta Martinellijevog špijuniranja. Martinellijevi podređeni razbili su sistem špijunaže, a bivši predsjednik pobjegao je iz zemlje. (U novembru su ga panamski sudovi oslobodili optužbi za prisluškivanje.)
NSO je svake godine udvostručavao prodaju - 15 miliona dolara, 30 miliona dolara, 60 miliona dolara. Taj rast privukao je pažnju investitora. Godine 2014. Francisco Partners, globalna investicijska tvrtka sa sjedištem u SAD-u, platila je 130 miliona dolara za 70 posto dionica NSO-a, a zatim je spojila drugu izraelsku tvrtku za kibernetičko oružje, pod nazivom Circles, u svoju novu akviziciju. Osnovan od strane bivšeg visokog časnika AMAN-a, Circles je klijentima ponudio pristup ranjivosti koja im je omogućila da otkriju lokaciju bilo kojeg mobilnog telefona na svijetu - ranjivost koju je otkrila izraelska obavještajna služba 10 godina ranije. Kombinirana tvrtka mogla bi ponuditi više usluga većem broju klijenata nego ikad.
Poljska
Kroz niz novih ugovora, Pegasus je pomagao spojiti rastuću generaciju desničarskih vođa diljem svijeta. Dana 21. novembra 2016. Sara i Benjamin Netanyahu dočekali su premijerku Poljske Beatu Szydlo i njenog ministra vanjskih poslova Witolda Waszczykowskog na večeri u svojoj kući. Ubrzo nakon toga, Poljska je potpisala sporazum s NSO-om o kupnji sistema Pegasus za svoj Centralni antikorupcijski biro. Citizen Lab je u decembru 2021. izvijestio da su telefoni najmanje tri pripadnika poljske opozicije napadnuti ovim špijunskim strojem. Netanyahu nije naredio da se sistem Pegasus prekine - čak ni kada je poljska vlada donijela zakone koje su mnogi u židovskom svijetu i Izraelu vidjeli kao poricanje holokausta, pa čak ni kada je premijer Mateusz Morawiecki, na konferenciji kojoj je prisustvovao i sam Netanyahu, naveo “židovske počinitelje” među odgovornima za holokaust.
Indija
U julu 2017. Narendra Modi, koji je osvojio dužnost na platformi hinduističkog nacionalizma, postao je prvi indijski premijer koji je posjetio Izrael. Desetljećima je Indija zadržala politiku onoga što je nazivala "predanost palestinskoj stvari", a odnosi s Izraelom bili su hladni. Posjet Modija, međutim, bio je osobito srdačan, upotpunjen pažljivo postavljenim trenutkom kako on i premijer Netanyahu zajedno hodaju bosi po lokalnoj plaži. Imali su razloga za tople osjećaje. Njihove su zemlje dogovorile prodaju paketa sofisticiranog oružja i obavještajne opreme u vrijednosti od otprilike 2 milijarde dolara - s Pegasusom i raketnim sistemom kao centralnim elementima. Mjesecima kasnije, Netanyahu je bio u rijetkom državnom posjetu Indiji. A u junu 2019. Indija je na Ekonomskom i socijalnom vijeću UN-a izglasala podršku Izraelu da se palestinskoj organizaciji za ljudska prava uskrati status promatrača.
Mađarska
Izraelsko ministarstvo odbrane također je dalo dozvolu za prodaju Pegaza Mađarskoj, unatoč kampanji progona premijera Viktora Orbana protiv njegovih političkih protivnika. Orban je hakiranje koristio protiv opozicionih osoba, društvenih aktivista, novinara koji su vodili istrage protiv njega i porodca bivših poslovnih partnera koji su postali ogorčeni neprijatelji. Ali Orban je postao odani pristaša Izraela u Evropskoj uniji. Mađarska je 2020. bila jedna od rijetkih zemalja koja nije javno govorila protiv tadašnjeg izraelskog plana da jednostrano pripoji dijelove Zapadne obale. U maju te godine ministri vanjskih poslova Evropske unije pokušali su postići jednoglasnost kada su pozvali na prekid vatre između Izraela i palestinske islamske skupine Hamas, kao i na povećanje humanitarne pomoći za Gazu. Mađarska je odbila pridružiti se ostalih 26 zemalja.
Arapske zemlje
Vjerovatno najplodonosniji savezi sklopljeni uz Pegazovu pomoć bili su oni između Izraela i njegovih arapskih susjeda. Izrael je prvi odobrio prodaju sistema U.A.E. kao nešto poput maslinove grančice, nakon što su Mossadovi agenti otrovali višeg Hamasovog operativca u hotelskoj sobi u Dubaiju 2010. Nije samo ubistvo razbjesnilo prijestolonasljednika Mohammeda bin Zayeda, de facto čelnika Emirata, koliko je to bilo što su to Izraelci izveli na tlu Emirata. Princ, nadaleko poznat kao M.B.Z., naredio je da se sigurnosne veze između Izraela i U.A.E. prekinu. 2013. godine, putem primirja, M.B.Z. se ponudila prilika za kupnju Pegasusa. On je na to spremno pristao.
Emirati nisu oklijevali rasporediti Pegasusa protiv svojih domaćih neprijatelja. Ahmed Mansoor, otvoreni kritičar vlade, izašao je u javnost nakon što je Citizen Lab utvrdio da je Pegasus korišten za hakiranje njegovog telefona. Kada je ranjivost objavljena, Apple je odmah izbacio ažuriranje kako bi blokirao ranjivost. Ali za Mansoora je šteta već bila učinjena. Ukraden mu je automobil, hakiran mu je račun e-pošte, praćena je njegova lokacija, oduzet mu je pasoš, ukradeno mu je 140.000 dolara s bankovnog računa, otpušten je s posla, a stranci su ga nekoliko puta pretukli na ulici. "Počinjete vjerovati da se prati svaki vaš pokret", rekao je tada. “Vaša porodica počinje paničariti. Moram živjeti s tim.” (2018. Mansoor je osuđen na 10 godina zatvora zbog postova koje je objavio na Facebooku i Twitteru.)
Neuredan ishod atentata u Dubaiju na stranu, Izrael i U.A.E. zapravo se godinama zbližavaju. Kalcificirani animoziteti između Izraela i arapskog svijeta koji su godinama pokretali bliskoistočnu politiku ustupili su mjesto novom nelagodnom savezu u regiji: Izraelu i sunitskim državama u Perzijskom zaljevu koji se postrojavaju protiv svog najvećeg neprijatelja, Irana, šiitske nacije. Takav savez bio bi nečuven prije nekoliko desetljeća, kada su se arapski kraljevi proglasili zaštitnicima Palestinaca i njihove borbe za neovisnost od Izraela. Palestinska stvar ima manje utjecaja na neke od sljedećih generacije arapskih čelnika, koji su oblikovali veći dio svoje vanjske politike kako bi se pozabavili sektaškom bitkom između sunita i šiita, a pronašli su zajednički cilj s Izraelom kao važnim saveznikom protiv Irana, piše New York Times.
Nijedan vođa ne predstavlja ovu dinamiku više od saudijskog prijestolonasljednika princa Mohammeda bin Salmana, sina bolesnog kralja i de facto vladara kraljevstva. Godine 2017. izraelske vlasti odlučile su odobriti prodaju Pegasusa kraljevstvu, a posebno saudijskoj sigurnosnoj agenciji pod nadzorom princa Mohammeda. Od ovog trenutka, mala skupina visokih članova izraelskog odbrambenog establišmenta, koji su izravno odgovarali Netanyahuu, preuzela je vodeću ulogu u razmjenama sa Saudijcima, a sve "uz poduzimanje krajnjih mjera tajnosti", prema jednom od uključenih Izraelaca u aferi. Jedan izraelski dužnosnik rekao je da se želi pridobiti predanost i zahvalnost princa Mohammeda. Ugovor, za početnu naknadu za instalaciju od 55 miliona dolara, potpisan je 2017.
Godinama prije, NSO je formirao etički odbor, sastavljen od dvostranačkog sastava bivših američkih dužnosnika vanjske politike koji bi savjetovali potencijalne kupce. Nakon ubistva Khashoggija 2018., njegovi članovi zatražili su hitan sastanak kako bi se pozabavili pričama koje kruže o umiješanosti NSO-a. Hulio je odlučno negirao da je Pegasus korišten za špijuniranje kolumnista Washington Posta. Pegasus sistemi bilježe svaki napad u slučaju da postoji pritužba, a - uz dopuštenje klijenta - NSO može izvršiti forenzičku analizu nakon činjenica. Hulio je rekao da je njegovo osoblje učinilo upravo to sa saudijskim zapisnicima i nije pronašlo nikakvu korist od bilo kojeg proizvoda ili tehnologije NSO-a protiv Khashoggija. Odbor je ipak pozvao NSO da isključi Pegasus sistem u Saudijskoj Arabiji, što je i učinio. Odbor je također savjetovao NSO da odbije naknadni zahtjev izraelske vlade za ponovno povezivanje hakerskog sistema u Saudijskoj Arabiji, a on je ostao isključen.
Zatim je sljedeće godine tvrtka preokrenula kurs. Novalpina, britanska privatna investicijska tvrtka, u saradnji s Huliom, kupila je dionice NSO-a od Francisca Partnersa, čija je vrijednost bila milijardu dolara — više od pet puta više nego što je bila kada ju je američki fond kupio 2014. Početkom 2019. , NSO je pristao ponovno uključiti sistem Pegasus u Saudijskoj Arabiji.
Održavanje Saudijaca sretnima bilo je važno za Netanyahua, koji je bio usred tajne diplomatske inicijative za koju je vjerovao da će učvrstiti njegovo nasljeđe kao državnika - službeno približavanje Izraela i nekoliko arapskih država. U septembru 2020. Netanyahu, Donald Trump i ministri vanjskih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina potpisali su Abrahamov sporazum, a svi potpisnici su ga najavili kao novu eru mira za regiju.
Ali iza kulisa mirovnog sporazuma bio je bliskoistočni bazar oružja. Trumpova administracija tiho je pristala poništiti prošlu američku politiku i prodati borbene avione F-35 i naoružane bespilotne letjelice Reaper UAE, a provela je sedmicama umirujući zabrinutost Izraela da to više neće biti jedina zemlja u regiji sa sofisticiranim F -35. Pompeo je kasnije u intervjuu opisao ugovore o zrakoplovima kao "kritične" za dobivanje pristanka M.B.Z.-a na historijski potez. I do trenutka kada je Abrahamov sporazum objavljen, Izrael je dao dozvole za prodaju Pegasusa gotovo svim potpisnicima.
Problemi su nastali mjesec dana kasnije, kada je saudijska izvozna dozvola istekla. Sada je na izraelskom ministarstvu odbrane bilo da odluči hoće li ga obnoviti ili ne. Pozivajući se na zlostavljanje Pegasusa od strane Saudijske Arabije, odbila je to učiniti. Bez licence, NSO nije mogao osigurati rutinsko održavanje softvera, a sistemi su se rušili. Brojni pozivi među pomoćnicima princa Mohammeda, rukovoditeljima NSO-a, Mossada i izraelskog ministarstva odbrane nisu uspjeli riješiti problem. Stoga je prijestolonasljednik uputio hitan telefonski poziv Netanyahuu, tvrde ljudi upoznati s pozivom. Želio je da se obnovi saudijsku dozvolu za Pegasus.
Princ Mohammed imao je značajnu količinu utjecaja. Njegov bolesni otac, kralj Salman, nije službeno potpisao Abrahamov sporazum, ali je ostalim potpisnicima ponudio svoj prešutni blagoslov. Također je dopustio da se ključni dio sporazuma pomakne naprijed: korištenje saudijskog zračnog prostora, po prvi put ikada, od strane izraelskih aviona koji lete na istok na putu prema Perzijskom zaljevu. Ako bi Saudijci promijenili mišljenje o korištenju svog zračnog prostora, važna javna komponenta sporazuma mogla bi propasti.
Netanyahu očito nije bio obaviješten o krizi, ali nakon razgovora s princom Mohammedom njegov je ured odmah naredio Ministarstvu odbrane da riješi problem. Te je noći službenik ministarstva nazvao NSO-ovu operacijsku sobu kako bi se saudijski sistemi ponovno uključili, ali je dežurni službenik NSO-a odbio zahtjev bez potpisane dozvole. Rečeno mu je da su zapovijedi stigle izravno od Netanyahua, zaposlenik NSO-a pristao je prihvatiti e-mail od Ministarstva odbrane. Ubrzo nakon toga, Pegasus u Saudijskoj Arabiji ponovno je pokrenut.
Sljedećeg jutra u sjedište NSO-a stigao je kurir iz Ministarstva obrane koji je dostavio ovjerenu i zapečaćenu dozvolu.
Tajni rat Amerike i Izraela
U decembru 2021., samo nekoliko sedmica nakon što je NSO dospio na američku crnu listu, savjetnik Bijele kuće za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan stigao je u Izrael na sastanke s izraelskim dužnosnicima o jednom od glavnih vanjskopolitičkih prioriteta Bidenove administracije: sklapanju novog nuklearnog pakta s Iranom tri godine nakon što je predsjednik Trump poništio prvobitni dogovor.
Posjet je imao historijsku težinu. Godine 2012. Sullivan je bio jedan od prvih američkih dužnosnika koji je razgovarao s iranskim dužnosnicima o mogućem nuklearnom sporazumu - sastancima koje je predsjednik Obama odlučio držati u tajnosti od Izraelaca iz straha da bi mogli pokušati upropastiti pregovore - a izraelski dužnosnici bili su bijesni kad su saznali. Sada, godinama kasnije, Sullivan je stigao u Jeruzalem kako bi u sljedećoj rundi iranske diplomatije iznio svoj argument za ujedinjeni front.
Ali postojala je još jedna stvar o kojoj su izraelski dužnosnici - uključujući premijera, ministra odbrane i ministra vanjskih poslova - htjeli razgovarati: budućnost NSO-a. Izraelci su vršili pritisak na Sullivana o razlozima odluke o crnoj listi. Također su upozorili da bi, ako NSO bankrotira, Rusija i Kina mogle popuniti vakuum i proširiti svoj utjecaj, prodajom vlastitih alata za hakiranje zemljama koje više ne mogu kupovati od Izraela.
Unna, bivši šef Izraelske nacionalne kibernetičke uprave, kaže kako vjeruje da je potez protiv izraelskih tvrtki, nakon kojeg je Facebook stavio na crnu listu izraelsko kibernetičko oružje i više obavještajnih tvrtki, dio nečeg većeg, plana da se neutralizira prednost Izraela u kibernetičkom oružju . "Moramo se pripremiti za bitku da odbranimo dobro ime koje smo pošteno zaslužili", kaže.
Dužnosnici Bidenove administracije odbacuju ove priče o dubokoj zavjeri, rekavši da odluka o NSO-u ima sve veze s obuzdavanjem opasnog preduzeća i nema veze s odnosom Amerike i Izraela. U desetljećima starom savezu, kažu, u igri je mnogo više od sudbine hakerske tvrtke. Martin Indyk, bivši američki ambasador u Izraelu, slaže se s tim. “NSO je državama pružao sredstva da špijuniraju vlastiti narod”, kaže on. “S moje tačke gledišta, to je jednostavno. Ovo pitanje nije o sigurnosti Izraela. Radi se o nečemu što je izmaklo kontroli.”
Pod zabranom, budućnost NSO-a je upitna, ne samo zbog oslanjanja na američku tehnologiju već i zbog toga što će njegova prisutnost na američkoj crnoj listi vjerojatno prestrašiti buduće klijente - i zaposlenike. Jedan izraelski industrijski veteran kaže da "morski psi u vodi mirišu krv", a izraelski dužnosnici i čelnici industrije kažu da trenutno postoji nekolicina američkih tvrtki, od kojih su neke s bliskim vezama s obavještajnim službama i agencijama za provođenje zakona, zainteresiranih za kupnju tvrtke. Ako bi se to dogodilo, novi bi vlasnik potencijalno mogao uskladiti tvrtku s američkim propisima i početi prodavati svoje proizvode C.I.A., F.B.I. i drugim američkim agencijama koje žele platiti moć koju nudi njihovo oružje.
Izraelski dužnosnici sada strahuju od strateškog preuzimanja NSO-a, u kojem bi neka druga tvrtka - ili država - preuzela komandu nad odlukama gdje i kako se koristi oružje. "Država Izrael ne može si dopustiti da izgubi kontrolu nad takvim vrstama tvrtki", rekao je visoki izraelski dužnosnik, objašnjavajući zašto je takav dogovor malo vjerovatan. "Njihova radna snaga, znanje koje su prikupili." Strano vlasništvo je bilo u redu, ali Izrael je morao zadržati kontrolu; prodaja je bila moguća “samo pod uvjetima koji čuvaju interese Izraela i slobodu djelovanja”.
Ali dani monopola Izraela su prošli - ili će uskoro proći. Intenzivna želja vlade Sjedinjenih Država za alatima za hakiranje nije prošla nezapaženo od strane potencijalnih američkih konkurenata tvrtke. U januaru 2021. tvrtka za cyber oružje pod nazivom Boldend prijavila se Raytheonu, divu odbrambene industrije. Prema prezentaciji koju je dobio The Times, tvrtka je za razne američke vladine agencije razvila vlastiti arsenal oružja za napad na mobitele i druge uređaje.
Jedan slajd posebno je naglasio zamršenu prirodu poslovanja s kibernetičkim oružjem. Na slajdu se tvrdilo da je Boldend pronašao način da hakira WhatsApp, popularni servis za razmjenu poruka u vlasništvu Facebooka, ali je potom izgubio tu mogućnost nakon ažuriranja WhatsAppa. Ova je tvrdnja posebno izvanredna jer je, prema jednom od slajdova, glavni ulagač Boldenda Founders Fund - tvrtka koju vodi Peter Thiel, milijarder koji je bio jedan od prvih ulagača Facebooka i ostao u njegovoj upravi. Mogućnost hakiranja WhatsAppa, prema prezentaciji, "trenutačno ne postoji" u vladi Sjedinjenih Država, a obavještajna zajednica bila je zainteresirana za stjecanje te sposobnosti.
U oktobru 2019. WhatsApp je tužio NSO, tvrdeći da su NSO alati iskoristili ranjivost u njegovoj usluzi za napad na otprilike 1400 telefona diljem svijeta. Osim pitanja ko kontrolira oružje, u toj je tužbi u pitanju ko je odgovoran za štetu koju čine. NSO-ova odbrana uvijek je bila da tvrtka samo prodaje tehnologiju stranim vladama; nema nikakvu ulogu u – niti odgovornost za – ciljanje na određene pojedince. Ovo je dugo bila standardna P.R. linija proizvođača oružja, bilo Raytheon ili Remington.
Facebook želi dokazati da je ova odbrana, barem u slučaju NSO-a, laž. U svojoj tužbi, tehnološki div tvrdi da je NSO bio aktivni sudionik u nekim od hakova, ukazujući na dokaze da je iznajmio neke od računalnih poslužitelja korištenih za napad na WhatsApp račune. Facebookov argument je u biti da bez stalne uključenosti NSO-a, mnogi njegovi klijenti ne bi mogli nišaniti pištoljem.
Kada su prvi put iznijeli svoj slučaj protiv NSO-a, Facebookovi odvjetnici su mislili da imaju dokaze koji opovrgavaju jednu od dugogodišnjih tvrdnji izraelske tvrtke - da izraelska vlada strogo zabranjuje tvrtki da hakira bilo koje telefonske brojeve u Sjedinjenim Državama. U sudskim dokumentima Facebook je ustvrdio da ima dokaze da je napadnut barem jedan broj s pozivnim brojem u Washingtonu. Jasno je da je netko koristio NSO špijunski softver za praćenje američkog telefonskog broja.
Ali tehnološki div nije imao cjelokupnu sliku. Čini se da Facebook nije znao da je napad na američki telefonski broj, daleko od toga da je napad strane sile, bio dio demonstracija NSO-a F.B.I. Phantoma — sistema NSO dizajniranog za američke agencije za provođenje zakona kako bi pametne telefone nacije pretvorile u "rudnik zlata obavještajnih službi".
