U prvim godinama mandata Vladimira Putina kao ruskog lidera, vojska zemlje bila je oslabljena, ali ipak nuklearna.
Borila se da održi podmornice na Arktiku i nadjačana pobunu u Čečeniji. Viši oficiri su ponekad živjeli u buđavim stanovima punim pacova. A umjesto čarapa, loše obučeni vojnici često su umotavali svoje noge u krpe, kao što su imali njihovi sovjetski i carski prethodnici, piše New York Times.
Dvije decenije kasnije, to je daleko drugačija borbena snaga koja se okupila blizu granice s Ukrajinom. Pod rukovodstvom Putina, ona je preuređena u modernu sofisticiranu vojsku, sposobnu da se rasporedi brzo i sa smrtonosnim učinkom u konvencionalnim sukobima, kažu vojni analitičari. Sadrži precizno vođeno oružje, novouređenu komandnu strukturu i dobro hranjene i profesionalne vojnike. I još uvijek imaju nuklearno oružje.
Modernizirana vojska se pojavila kao ključno oruđe Putinove vanjske politike: zauzimanje Krima, intervencija u Siriji, održavanje mira između Armenije i Azerbejdžana i, samo ovog mjeseca, podržavanje lidera koji je prijateljski naklonjen Rusiji u Kazahstanu. Sada je usred svoje najambicioznije – i najzlokosnije – operacije do sada: korištenje prijetnji i straha, sile, da se Ukrajina vrati u sferu utjecaja Moskve.
„Mobilnost vojske, njena spremnost i oprema su ono što Rusiji omogućava da vrši pritisak na Ukrajinu i da vrši pritisak na Zapad“, rekao je Pavel Luzin, ruski sigurnosni analitičar. "Nuklearno oružje nije dovoljno."
Bez pucanja, Putin je primorao Bidenovu administraciju da odloži druge prioritete vanjske politike i da se bori sa pritužbama Kremlja koje je Bijela kuća dugo odbacivala – posebno preokrenuvši ukrajinsko naginjanje ka zapadu u postsovjetskom periodu.
To je najveći ulog Putina - da koristi vojsku kako bi Rusiju vratio u globalnu važnost koju je izgubila završetkom Hladnog rata. Putin je iznio tu doktrinu 2018. godine, kada je iskoristio svoj godišnji govor o stanju nacije da predstavi novo nuklearno oružje koje bi moglo letjeti 20 puta brže od zvuka.
"Niko nas nije slušao", rekao je Putin u svom obraćanju, koje je uključivalo video simulaciju koja prikazuje rusku raketu koja ide prema Sjedinjenim Državama. "Slušajte nas sada."
Danas je remont konvencionalnih snaga ono što je dalo polugu u ukrajinskoj krizi.
Tenkovi T-72B3 skupljeni na ukrajinskoj granici imaju novi termalni optički sistem za noćne borbe, kao i vođene rakete dvostruko većeg dometa od ostalih tenkova, kaže Robert Lee, veteran američkog marinskog korpusa i doktorski kandidat na Kraljevskom koledžu u Londonu, koji je ruski vojni stručnjak. Krstareće rakete Kalibr raspoređene na brodovima i podmornicama u Crnom moru i rakete Iskander-M raspoređene duž granice mogu pogoditi mete gotovo bilo gdje u Ukrajini, rekao je Lee.
U poslednjoj deceniji, rusko vazduhoplovstvo je nabavilo više od 1.000 novih aviona, prema članku Alekseja Krivoručka, zamenika ministra odbrane iz 2020. Ovo uključuje najnaprednije lovce u zemlji, SU-35S; jedna eskadrila ovih jedinica raspoređena je u Bjelorusiju uoči zajedničkih vojnih vježbi sljedećeg mjeseca.
Nove sposobnosti bile su evidentne u ruskoj intervenciji u Siriji 2015. One ne samo da su bile efikasne, već su neke u američkoj vojsci zatekle nespremne.
"Neugodno mi je priznati, bio sam iznenađen prije nekoliko godina kada su projektili Kalibr poletjeli iz Kaspijskog mora, pogađajući mete u Siriji", rekao je general-pukovnik Ben Hodges, bivši komandant američke vojske u Evropi. „To je bilo iznenađenje za mene, ne samo sposobnost, već nisam ni znao da su tamo.”
Razmišljanje Kremlja je također evoluiralo u odnosu na veličinu oružanih snaga. Vojska se manje oslanja na sve manji broj regruta, a više na smanjeno, dobro obučeno jezgro od otprilike 400.000 vojnika koji su na ugovoru.
Ovi vojnici imaju bolji tretman. Posjetivši Ministarstvo odbrane u decembru, Putin se pohvalio da prosječni poručnik sada zarađuje nešto više od 1.000 dolara mjesečno, što je bolje od prosječne plate u drugim sektorima. Savezna vlada, dodao je, troši oko 1,5 milijardi dolara na subvencioniranje privatnog stanovanja za pripadnike službe.
A svi ruski vojnici sada moraju biti raspoređeni u debelim vojnim čarapama.
Ono što je novo nije samo nadograđena ruska oprema, već i teorija o tome kako je Kremlj koristi. Vojska je usavršila pristup koji Dmitry Adamsky, stručnjak za međunarodnu sigurnost na Univerzitetu Reichman u Izraelu, naziva "prisilom na više domena" - miješanjem stvarne ili prijetnje upotrebe sile s diplomatijom, sajber napadima i propagandom za postizanje političkih ciljeva.
Ta kombinovana strategija se primenjuje u trenutnoj krizi oko Ukrajine. Rusija se zalaže za hitne široke ustupke Zapada. Kretanja ruskih trupa u savezničku Bjelorusiju dovela su potencijalne invazione snage do 160 kilometara od Kijeva, glavnog grada Ukrajine. Ruski državni mediji upozoravaju da su ukrajinske snage te koje pripremaju akte agresije.
A 14. januara, hakeri su oborili desetine web stranica ukrajinske vlade i na jednoj objavili poruku u kojoj stoji: "Bojte se i očekujte najgore."
„Vidite neki sajber, vidite diplomatiju, vidite vojne vježbe“, rekao je Adamsky. “Svi su povezani.”
Nisu sve snage raspoređene duž ukrajinske granice najnaprednije ruske. Oni koji su nagomilani na sjeveru imaju starije oružje i uglavnom su tu da zastraše i razvlače ukrajinske resurse, rekao je Oleksij Arestovič, bivši ukrajinski vojni obavještajac koji je sada politički i vojni analitičar.
Dobro opremljenije i modernizovanije jedinice, rekao je on, preselile su se u područje blizu dvije otcijepljene pokrajine na istoku Ukrajine, gdje je Rusija pokrenula separatistički rat 2014. koji se nastavlja i danas.
Ruska vojna modernizacija također sve više ima za cilj da pošalje poruku Sjedinjenim Državama, projektujući moć izvan istočne Evrope, frustrirajući i ponekad iznenađujući američke zvaničnike.
Ruskim vojnim transportnim avionima, na primjer, trebalo je samo nekoliko sati da počnu prevoziti oko 2.000 ruskih mirovnih trupa, zajedno sa teškim oklopom, na južni Kavkaz nakon što je Putin posredovao da se okonča rat između Azerbejdžana i Jermenije 2020. godine.
U Siriji, gdje je Rusija intervenirala 2015. koristeći razorne zračne napade i ograničene kopnene trupe kako bi zaštitila predsjednika Bashara al-Assada, napredak Rusije pokazao je da može efikasno rasporediti precizno navođeno oružje, što je dugu prednost koju su zapadne oružane snage imale nad Rusijom.
Rusija je koristila rat u Siriji, kažu stručnjaci, kao laboratoriju za usavršavanje taktike i naoružanja, te za stjecanje borbenog iskustva za veći dio svojih snaga. Više odgovornosti je delegirano na oficire nižeg nivoa, stepen autonomije koji je u suprotnosti sa strukturom civilne vlade u Putinovoj eri. Ministar odbrane Sergej Šojgu rekao je prošlog mjeseca da su svi komandanti kopnenih trupa, 92 posto pilota zračnih snaga i 62 posto mornarice imali borbeno iskustvo.
„Pokazali su sebi i cijelom svijetu da su u stanju da vode operacije velikih razmjera sa preciznim oružjem, oružjem dugog dometa i obavještajnim sposobnostima da to podrže“, rekao je Adamsky, stručnjak iz Izraela.
Unatoč svim svojim naprecima posljednjih godina, ruska vojska je zadržala kritičnu slabost svog sovjetskog prethodnika: civilnu stranu ekonomije zemlje, gotovo lišenu visokotehnološke proizvodnje i korporativnih ulaganja u istraživanje i razvoj. Rashodi za vojsku iznose daleko veći procenat bruto domaćeg proizvoda nego u većini evropskih zemalja, izgladnjujući druge sektore.
Kada je ukrajinska vojska oborila ruske izviđačke bespilotne letjelice, na primjer, otkrila je elektroniku i motore kupljene od hobi kompanija dronova u zapadnoj Evropi, prema izvještaju objavljenom u novembru od strane Conflict Armament Research, kompanije sa sjedištem u Britaniji koja je specijalizirana za praćenje naoružanja.
Analitičari kažu da Rusija posjeduje nekoliko novih sistema naoružanja koji su u potpunosti kreirani za njihove potrebe. Veliki dio njegove modernizacije sastoji se od renoviranja starije opreme.
Ali pojedinačni sistemi naoružanja manje su važni od inovativne upotrebe znanja koje je vojska stekla u svakom od angažmana tokom Putinovog mandata, rekao je general Philip M. Breedlove, koji je bio komandant NATO-a kada je izbio rat u Ukrajini 2014. godine.
"Kompliment koji moramo dati Rusiji je da su ona sila koja uči i prilagođava se", rekao je general Bridlav. “Svaki put kada ih vidimo u sukobu, oni postaju sve bolji i malo bolji.”
Putin je bio tek nekoliko mjeseci u svom prvom predsjedničkom mandatu kada se suočio sa vojnom katastrofom. 12. augusta 2000. torpedo je eksplodiralo unutar nuklearne podmornice Kursk, poslavši ga na dno Barencovog mora sa 118 mornara. Neuspjela misija spašavanja ruske mornarice, koja je dovela do smrti svih na brodu i neuobičajenog mea culpa od strane Putina, naglasila je nesposobnost vojske.
Potonuće je definiralo prvi Putinov mandat, zajedno sa opakim i krvavim ratom u Čečeniji gdje se ruska vojska godinama borila da uguši islamističku pobunu.
Velika prekretnica dogodila se 2008. godine kada je dugo tinjajući sukob oko spornih teritorija u Republici Gruziji eksplodirao u rat.
Ruske snage brzo su nadvladale svoje mnogo manje gruzijske susjede, ali je rat otkrio duboke nedostatke u ruskoj vojsci. Kopnene trupe nisu bile u radio-kontaktu sa zračnim snagama, što je dovelo do nekoliko ozbiljnih prijateljskih vatrenih napada. Komunikacija je bila toliko loša da su neki policajci morali da koriste svoje lične mobilne telefone. Tenkovi i oklopni transporteri su se često kvarili.
Neuspjesi su doveli do masovnog potresa ruskih oružanih snaga. Umjetnost sovjetske vojske u kopnenom ratovanju oživljena je, uz poboljšanja poput obnovljene artiljerijske tehnologije, prema Mathieu Boulègueu, istraživaču u programu za Rusiju i Euroaziju u Chatham Houseu u Londonu.
Nešto više od decenije kasnije, vjeruje se da su ruska sredstva elektronskog ratovanja, koja se mogu koristiti za presretanje ili ometanje neprijateljskih komunikacija i izbacivanje dronova s kursa i s neba, daleko superiornija u odnosu na američku vojsku, kažu analitičari.
"Sada igramo nadoknađivanje", rekao je general Hodges. “Posljednjih 20 godina bili smo fokusirani na iPhone ili mobilne telefone i terorističke mreže, dok su oni nastavili razvijati značajne, moćne mogućnosti ometanja i presretanja.”
Bilo je nekih zastoja za Moskvu, uključujući uznemirujuće neuspjehe s oružjem. Godine 2019., prototip krstareće rakete na nuklearni pogon – koju je Putin pozdravio kao središnji dio nove utrke u naoružanju sa Sjedinjenim Državama – eksplodirao je tokom testa, ubivši najmanje sedam ljudi i izbacivši radijaciju miljama.
Ali kako je retorika Kremlja sve više predstavljala Rusiju kao zaključanu u egzistencijalnom sukobu sa Zapadom, pošteđeno je malo troškova. Ulaganje u vojsku je propraćeno militarizacijom ruskog društva pod g. Putinom, učvršćujući koncept domovine okružene neprijateljima i mogućnošću nadolazećeg rata.
Svi ti događaji, kažu analitičari, otežavaju Zapadu da zaustavi Putina da napadne Ukrajinu, ako je odlučan.
„Vrlo malo možemo učiniti da poreknemo sposobnost Rusije da vodi dalji rat protiv Ukrajine“, rekao je gospodin Boulègue. “Ne možemo odvratiti pogled na svijet.”