BBC na srpskom objavio je reportažu o dervišima na Balkanu, koju prenosimo u cijelosti:
Za susret sa dervišima u Beogradu najbolje je krenuti od Dorćola, gdje se nalazi jedina preostala Bajrakli džamija i Šejh Mustafino turbe.
Ti objekti, a odnedavno i jedna kuća na Voždovcu, važne su tačke za upoznavanje ovdašnjih duhovnika u islamu.
Sve njih, uz pijesak Bliskog istoka spaja životna priča jednog Arapina.
„Ja sam ovdje u Beogradu uspio da budem musliman, hodža, šejh i da imam porodicu i posao, bez ikakvih problema zbog toga što sam to što jesam.
„Imao sam problema kad prekršim zakon, ali nisam imao problema s ljudima zato što sam stranac, Arapin ili musliman, naprotiv", kaže Mohamad Naser za BBC na srpskom.
On je jesenas u beogradskom naselju Dušanovac otvorio tekiju - mjesto gdje se derviši okupljaju, a on im je šejh ili vođa.
Nas po snijegu dočekuje s osmijehom u uskoj ulici, načičkanoj niskim kućama i udžericama, u objektu preuređenom za vjerske potrebe.
Nije mu bilo teško da se uklopi u Srbiji, kaže.
„Uvijek imam osmijeh na licu gdje god se pojavim, primaju me srdačno i na šalteru, smijem se, šalim.
„Ljudima je zanimljiv način na koji, kao stranac, govorim srpski i zašto sam došao baš u Srbiju", kaže Naser koji već 10 godina živi u Srbiji.
Ovaj Libanac je bio i jedan od domaćina kada su u Beogradu 2019. derviši sa Kosova bili u posjeti Šejh Mustafinom turbetu - kulturno istorijskom spomeniku u centru srpske prijestonice, mauzoleju na koji se malo obraća pažnja.
Moderni derviš s Youtubea
Dok nije dobro savladao jezik, nije mnogo ni pričao o sufizmu - derviškom učenju u Srbiji.
„Biti derviš u Beogradu je teže nego biti musliman.
„Kad ste musliman, imate manje briga i manje potrebe za objašnjenjem", kaže on.
Da je počeo ranije sa propovijedanjem, smatra da ga ljudi ne bi prihvatili i mislili bi da je sektaš.
„Ovako su me primili kao hodžu, arapskog profesora islamskih nauka i arapskog jezika, iz učene porodice.
„Dosta hodža iz Srbije su učenici mog oca u Libanu, tako da znaju moje porijeklo i to mi je bila olakšica za ulazak u društvo", ističe Naser.
Na sebi ima ogrtač i specifičnu kapu na glavi, koje skida kad ide napolje.
Prije nekoliko mjeseci, dobio je srpsko državljanstvo.
„Tad mi je sve postalo lakše i počeo sam da pravim objekat i pozivam ljude na sufizam", kaže on.
Kupio je trošnu kućicu na Dušanovcu, u opštini Voždovac, i registrovao je nevladinu organizaciju Horizonti.
Kako kaže, od pomoći dobrotvora preko interneta sagradio je novi objekat na dva sprata i zvanično je upisao kao zadužbinu - Vakuf islami.
Riječ vakuf znači zadužbina.
Zvanično su otvoreni 16. oktobra 2021.
Spolja djeluje kao i ostale u komšijske kuće, razlikuje se unutra.
Na spratu je jedna prostorija, postavljena tepisima, na čijem najdaljem zidu su police sa knjigama, a u prizemlju je studio, radni sto i tabla na kojoj piše dok drži predavanja i online časove.
Tu se okuplja petnaestak beogradskih derviša - na zikru, kojima je on učitelj - šejh.
Trenutno pravi mrežu tekija iz različitih gradova, a planira i da osnuje online medresu.
„Ponekad se šale sa mnom, kažu ti si mnogo moderan derviš", nasmije se.
Kao šejh - derviški učitelj ima i Youtube kanal na srpskom, na kom ima više hiljada pratilaca i gdje objavljuje video snimke o vjerskim pitanjima, kao i lekcije arapskog jezika.
Od prevođenja i zarađuje.
Čitanje srpskog za 24 sata
Kako kaže, posle 24 sata boravka u Srbiji, naučio je da ga čita i piše.
Stigao je na aerodrom predveče, prijatelji su ga čekali i iste večeri stigao je kod njih u Suboticu.
„Sutradan sam izašao iz džamije, sam sam krenuo ka centru i ušao u knjižaru i vidio sam piše rječnik za arapski jezik i rječnik za srpski.
„Našao sam i jednu knjigu za učenje arapskog, ona je pisana na srpskom, a ima objašnjenja arapskog", objašnjava kako je izveo nesvakidašnji jezički poduhvat.
Kupio je te knjige, nekoliko sveski i olovke i sjeo na klupu u parku da „nešto uhvati i razumije".
„Gledam one knjige i pokušavam nešto da shvatim, tad dolazi jedan momak i sjeda pored mene.
„Pita me je li slobodno, ja nisam znao šta mi je rekao", kaže uz osmijeh.
Na engleskom se sporazumiju i Naser mu kaže da je Arapin iz Libana.
Neobičnim spletom okolnosti, taj momak iz Subotice znao je malo arapskog, iako živi u Njemačkoj.
„Tamo se družio s Arapima i znao je malo", prepričava Naser.
Subotičaninu je zapalo za oko što neko ko je sinoć došao u Srbiju, već nosi rječnike.
„On me pita 'hoćeš da te učim da čitaš srpski, on je lak za učenje', rekoh 'hoću'", navodi Naser.
Njegov maternji arapski je težak i za pisanje i za govor, kaže ovaj profesor arapskog jezika koji danas drži časove srpskog Arapima i arapskog Srbima.
Čovjek iz Subotice otkrio mu je „trik" kako da nauči latinicu.
Dobar dio slova latinice bili su mu poznati iz francuskog i engleskog koje je učio u školi, njih 15.
„Samoglasnici su isti kao u francuskom a, e, i, o, u, r, to je 21 i još je trebalo devet slova da naučim.
„To sam uradio za 10 minuta i tako sam naučio da čitam", kaže Naser.
Liban - mala zemlja sa 18 religija
Ovaj 41-godišnjak rođen je u arapskoj zemlji na istoku Mediterana, gdje na malom prostoru u miru živi veliki broj vjernika različitih religija.
Južni susjed Libana je Izrael, a sa istoka ih okružuje daleko prostranija Sirija.
Imaju 18 različitih religija, zakonski zaštićenih.
Na sedam puta manjoj teritoriji od Srbije, u Libanu živi približno isti broj stanovnika - između šest i sedam miliona.
„Kao bubanj - mala je, ali daleko se čuje", kaže uz osmijeh Naser.
To objašnjava činjenicom da imaju veliku dijasporu: po nekim procjenama, 15 miliona Libanaca živi van domovine.
Otac mu je profesor, doktor islamskih nauka i glavni imam u gradu sa milion i po stanovnika - Šahadi.
„Moj otac ima zadužbinu, medresu i on je, u isto vrijeme, kao glavni imam, i šejh jednog tarikata.
„On je predavao (šerijatsko) nasljedno pravo i često su mu sudije bili učenici, dolazili su kod njega uveče i ja sam odrastao u takvom okruženju", navodi sufija.
Iako pripadnost sufizmu nije nasljedna, Mohamedu je odrastanje u takvoj porodici umnogome odredilo put.
Imali su veliku kućnu biblioteku, a u očevoj medresi, muslimanskoj školi, imaju oko 600 učenika.
Medresa traje šest godina, nivo je srednje škole i on ju je pohađao.
Tokom tog perioda, četiri godine je proveo u Damasku, u susjednoj Siriji.
I tamo je, kao i u većini arapskih zemalja, u zvaničnoj upotrebi književni arapski jezik - u školama, medijima, kao i molitvi, iako postoje dijalekti u običnom govoru.
Arapski jezik i islam neraskidivo povezani
Paralelno je završio i jezičku gimnaziju.
„Volim književnost i trudim se kad pričam srpski da ne griješim u padežima", kaže na odličnom srpskom, gdje se samo uočava mekše izgovaranje nekih slova, poput č i dž.
Prethodno je diplomirao na dva fakulteta u Libanu - na Fakultetu islamskih nauka i na Fakultetu za arapski jezik i književnost.
„Postoji u islamu velika veza između arapskog jezika i šerijata, kao vjere.
„Učenjaci kažu da je trećina šerijatskih propisa bazirana na gramatici arapskog jezika, bez toga ne može da funkcioniše vjera", objašnjava lingvista i imam.
Muslimani širom svijeta, pa i na Balkanu, sve molitve izgovaraju na arapskom, pa je neophodno da ga bar donekle razumiju.
Muslimanska sveta Knjiga Kur'an je pisana na arapskom.
„Zato mi, Arapi, imamo veliko poštovanje i milost prema muslimanima nearapima, jer znamo koliko se oni muče, trude, koliko je njima to teško da praktikuju vjeru na arapskom.
„Arapi čine svega 20 posto muslimana, 80 posto nisu Arapi", dodaje Naser.
Poslije studija, radio je nekoliko godina u medresama, organizovao je različite nevladine organizacije - ambulantu, poljoprivredno društvo.
„Volim da sam s ljudima i da se družim.
„Pošto sam studirao književnost, mnogo pričam, glasno pred ljudima", kaže uz osmijeh.
Porodično naslijeđe pomoglo mu je u karijeri, ali i u izgradnji sopstvene ličnosti, a Naseru je i deda bio šejh - derviški učitelj.
„Glavna uloga u tesavvufu je da formira ličnost drugačije nego što bi se sama formirala kod kuće, na ulici ili u društvu.
„Formiranje nove ličnosti kod čovjeka je suština tesavvufa", kaže on.
Tesavvuf je arapski naziv za sufizam ili derviško učenje.
Dok je bio u srednjoj školi, odabrao je derviški red kojem će se priključiti - i sirijskom muftiji dao je bejat ili zavjet.
Postao je član nakšibendijskog reda.
Njegov zet - sestrin muž - šejh je svih šejhova u Libanu, to je najviša vjerska titula među dervišima.
Nakon osnovnih studija, upisao je master, tada novi smjer menadžment edukativnih institucija na pedagogiji.
„Tesavvuf je zapravo pedagogija", dodaje.
Kako je došao u Srbiju?
Master nije završio zbog saobraćajnog udesa 2011. koji će ga dovesti na Balkan.
„Ja sam u Srbiju došao na operaciju", priča Naser, koji je u to vrijeme bio hodža, odnosno imam u jednoj džamiji.
Preko studenata iz Srbije koji su tamo studirali, stupio je u kontakt sa pokojnim muftijom Muamerom Zukorlićem.
„Oni su mi rekli da će mi poslati pozivno pismo da dođem u Srbiju, operišem se i vratim u Liban.
„Takav je bio dogovor, došao sam, pomogli su mi oko papira i liječio sam se na VMA", priča Naser.
U Libanu mu je u nogu bila ugrađena metalna šipka, koja je u Srbiji skinuta, a hirurzi su mu spojili prekinuti nerv.
„I dan-danas vidi se to malo kad hodam, imam slab nerv."
Imao je dvije operacije, a između i brojne fizijatrijske vježbe i liječenje.
Da bi zbog toga mogao da ostane u Srbiji, zaposlio se u medresi u Novom Pazaru.
Od stranih jezika, učio je engleski i francuski, ali je, kako ocjenjuje, mnogo bolje kasnije savladao srpski.
„U Novom Pazaru sam upoznao muftiju Muhameda Jusufspahića i on mi je ponudio da dođem u Beograd, kod njega."
Beograd kao adresa stalnog boravka
Tako će kasnije postati hodža beogradske Bajrakli džamije.
„Ja volim gužvu, a Novi Pazar je za mene bio mali grad pa sam došao u Beograd", navodi.
Tada je dobio stipendiju Vlade Srbije za zemlje koje su tokom Hladnog rata bile deo pokreta Nesvrstanih, čiji je jugoslovenski predsjednik Josip Broz Tito bio jedan od osnivača.
Upisao je novi master na Filološkom fakultetu i odbranio master rad „Arabizmi u srpskohrvatskom jeziku".
„Čitao sam srpski rječnik i izvadio sam riječi arapskog porijekla", kaže sadašnji doktorand.
Izučava temu - propisi djece iz vanbračne zajednice između šerijata i zakona.
„Djeca koja nisu napravljena u braku, u islamu ponekad dobijaju sva prava, ponekad ne", objašnjava.
U međuvremenu se oženio.
Tokom boravka u Novom Pazaru, upoznao je suprugu iz Priboja.
Ona mu je i koleginica, studirala je arapski, a usavršavala se i na univerzitetu u Damasku u Siriji.
Sada žive zajedno sa kćerkicom na Voždovcu.
„Moja žena govori šest jezika i radi u Ambasadi Ujedinjenih Arapskih Emirata kao prevodilac za arapski", kaže s ponosom.
I njena porodica ima slavne pretke.
„Oni su Agići i Pašići, od age i paše, njeni pradjed i čukundjed su vladali Banjom Lukom 250 godina u kontinuitetu.
„Kad je propala Osmanska država, uzeta im je zadužbina i sve ostalo, a oni su odatle došli u Priboj", dodaje.
U kući pričaju i srpski i arapski.
„Kad pričamo međusobno, pričamo arapski i ja sa djetetom pričam arapski, a moja žena srpski.
„Dijete razumije oba, govori i svakome se obraća na svom jeziku", kaže Naser.
Otkako je došao u Srbiju, nijednom nije bio u Libanu.
Dobrotvorka iz Australije
Za izgradnju tekije, gotovo polovinu novca Naser je dobio od Bošnjakinje koje živi u Australiji.
Kako mu je ispričala, imala je određenu svotu novca koju je željela da pokloni nekoj vjerskoj ustanovi.
Jedne noći sanjala je Poslanika Muhameda i on joj je u snu rekao „ujutro će ti se pojaviti kome da daš".
Tog jutra na Facebooku vidjela je Naserov apel za finansijsku pomoć.
Upoznali su se tek nedavno kada je došla na otvaranje u Beograd i ispostavilo se da ih vežu brojne nevidljive spone.
„Njen sin je studirao u Libanu, to smo saznali kasnije, i njen sin je klanjao kod moga oca u džamiji i upoznao ga je lično.
„Njihov prvi komšija je Libanac iz mog grada i to je sve opredijelio da da novac bez razmišljanja", kaže Naser.
Sufije veliki značaj pridaju snovima i simbolici, dodaje.
I sam je jednom sanjao Poslanika kako sa trojicom učenjaka dolaze kod njegovog oca, dok je živio u Libanu.
Muslimani veruju da je duša Poslanika Muhameda živa.
Mnoge muftije na Balkanu kriju da su sufije, kaže on.
Ostali muslimani često ih ne gledaju blagonaklono zbog određenih postupaka pojedinaca i zatvorenosti.
„Šejhovi su se polako odvojili od šerijata (vjerskog prava i praktične primjene vjere) i državnih institucija.
„Po njima, državne institucije su materijalne, a oni su duhovne vođe i ne miješaju se sa njima", kaže on.
Tako je došlo do razmimoilaženja.
Njegova želja je da ih pomiri, baš kao što spaja arapske i balkanske narode.
„Moja je želja da budem most između njih", zaključuje vjerski vođa za BBC na srpskom jeziku.
