Dario Damjanović, bivši reprezentativac BiH i danas trener Orašja, prisjetio se zanimljivih detalja burne karijere nogometaša, u kojoj je igrao od Bosne do Hajduka, preko ruskog Dalekog istoka do Njemačke, Hong Konga i Srbije.
"Sve sam bio dogovorio s ujakom za posao na pumpi. Onda me nazvao Štimac"
U podcastu Indirekt otkrio je kako je u ljeto 2014. prešao u Hajduk kao 23-godišnji veznjak bosanske Modriče. "Sjedio sam u kafiću s prijateljima, a tada je bila popularna fora da te ljudi zovu s lažnih brojeva i lažno se predstavljaju kao novinari. Meni je zazvonio telefon, vidio sam hrvatski broj, a s druge se strane čovjek predstavio kao Igor Štimac. Bio sam iznenađen i ništa nisam povezivao. Kada me je pitao jesam li zainteresiran da dođem u Hajduk, rekao sam mu da mi nije do zezancije u tom trenutku jer sam već dogovorio s ujakom da radim kod njega na pumpi. Rekao mi je samo da imam vremena sutra do 12 sati da dođem na Poljud ako želim. Rekao sam mu da nemam kako doći do tada, a on je samo odgovorio da tko ima želju, nađe način. Rekao sam sve to prijateljima, a oni su se smijali i govorili da se sa mnom neko šali. Nazvao sam potom pokojnog Milana Jelića, koji je preko svojih veza saznao da je Hajduk doista zainteresiran za mene", kaže Damjanović i nastavlja o tome kako je doista završio u Hajduku.
"Rekao sam prijatelju da me iz Šamca vozi u Split i da ću mu platiti to na rate"
"Nazvao sam prijatelja iz Bosanskog Šamca i rekao mu da me vozi za Split, da će Hajduk pokriti troškove puta, a ako to ne uradi, onda ću mu ja vraćati na rate. Otišli smo i stigli na Poljud oko 11 ujutro. Štimac je stigao Mercedesom s naočalama na glavi, nikada neću zaboraviti tu scenu. Platio je momcima koji su me dovezli i odveo me u kancelariju. Kada sam vidio ugovor, pitao sam ga prvo koliko je to para jer nisam u tom trenutku mogao napraviti konverziju iz kuna u konvertibilne marke, vjerojatno od te euforije i adrenalina nisam ni znao što potpisujem. Da ne bude zabune, sve je bilo regularno. Otišao sam u Split samo s četkicom za zube, nisam imao ni kalodont. Ne želim to kriti niti se toga stidjeti, to je moj život i treba biti poticaj svima koji misle da je nešto nemoguće. Bez škole nogometa sam zaigrao u velikim klubovima, Hajduku i Kaiserslauternu."
"Dinamo me htio, ali je odustao jer nisam znao trčati na petama"
Međutim, otkrio je i da mu je nedostatak formalne nogometne naobrazbe upropastio prelazak u Dinamo. "Prije poziva iz Hajduka došli su mi ljudi iz Dinama. Prema informacijama koje sam dobio, zaključili su da sam imao neke probleme, kao što je trčanje na petama i druge neke stvari koje nisam imao gdje naučiti. Odrastao sam u ratnom vremenu u kojem je malo ko obraćao pažnju na djecu. Mene je motiviralo to što nisam otišao u Zagreb."
"Nakon Shelbournea nisam sedam dana izlazio s Poljuda"
Zato je otišao u Split, u kojem je proveo burne tri i po godine, iz kojih pamti zadnji Hajdukov naslov uopće, onaj iz 2005., ali i jednu od najgorih blamaža godinu ranije: "Kada smo poslije poraza od Shelbournea sletjeli u Split i krenuli prema stadionu, na ulicama nas je čekao kordon nezadovoljnih navijača. Autobus je bio polupan. Nakon toga nisam sedam dana izlazio s Poljuda. Ja sam bio igrač koji je radio na destrukciji igre protivnika, a zbog toga me publika voljela. U Splitu nema sredine. Ili si majstor koji gura loptu kroz noge ili radiš ovo što sam ja radio. Nitko u Splitu ne voli sredinu."
"Ćiro mi u reprezentaciji BiH nije dao da odem vidjeti tek rođeno dijete. Pobjegao sam"
Damjanović od trenera najviše voli Ćiru Blaževića, koji ga je vodio u Hajduku i reprezentaciji BiH. "Nakon utakmice kod Španije dobio sam dijete i pitao mogu li ga otići vidjeti, ali Ćiro mi nije dao. Naravno, na to sam sjeo u auto i otišao vidjeti dijete. Pretpostavljam da on nije znao za to, ali i da je, zašto bi bilo ko kvario tu atmosferu? Vratio sam se sutradan, nisam bio ni na doručku, a Spahić me sačuvao. Poenta priče je da smo se svi držali zajedno i nitko nije dao ni na koga i niko se nije izdvajao, ma gdje god da igrao. Uvijek tvrdim da se mi kao Bosna i Hercegovina moramo na tome bazirati, a ne na nekim kvalitetama koje forsiramo. Naše glavne kvalitete su zajedništvo i borbenost, a kad smo ostali bez toga, onda su krenuli problemi."
"Braća Kovač su prije utakmice Hrvatske i BiH pušila cigare"
Prisjetio se i što su radili reprezentativci Hrvatske prije utakmice s BiH: "Nema ništa sporno u izlascima ili kartanju prije utakmice, ne znam u kojoj reprezentaciji toga nema. Sjećam se kad smo igrali s Hrvatskom prijateljsku utakmicu. Modrić, braća Kovač i Eduardo sjedili su s nama dan prije utakmice. Braća Kovač pušila su cigare, ali tu nije bilo ničega spornog. Iza sebe su imali rezultate i to je najvažnije."
"Za Ćiru bih u Hajduku jurišao na ljude s noževima u rukama"
Prisjetio se još anegdota s Ćirom: "Prije utakmice sa Španijom nismo mogli spavati, pa smo u sobi kartali i pušili. Ćiro je došao u sobu, vidio da je tu nas sedam, osam koji smo standardni i samo je kratko rekao 'Nemojte dugo, momci' i otišao. Sutradan je natjerao Spahića da trči krug oko terena pa mu rekao da nije znao da i on puši, a Spaha niti pije niti puši. Ćiro je jednostavno znao kako napraviti dobru atmosferu. Kada je bio trener Hajduka, mogao mi je, da je htio, dati dva noža u ruke i reći da napadam ljude i ja bih to morao raditi."
