U Mostaru je večera umro ratni zločinac Mladen Naletilić Tuta.
Ko je on bio? Uprošteno, bio je razbojnik i mafijaš koji je se naprostore bivše Jugoslavije vraća iz Njemačke kada je krenuo rat. Kao i mnogi drugi emigranti, koji su radili sumnjive poslove u inostranstvu.
Rođen je 1. decembra 1946. u Širokom Brijegu. Odmah po punoljetnosti napušta tadašnju Jugoslaviju i odlazi u Njemačku. Pridružuje se emigrantskoj organizaciji Ujedinjeni Hrvati Njemačke.
Otvara vlastitu kockarnicu u Singenu na Bodenskom jezeru. Sarađivao je navodno s njemačkom tajnom službom BND i službama nekih drugih evropskih zemalja. Početkom devedesetih na početku srpske agresije dolazi u Hrvatsku. Osniva Kažnjeničku bojnu, s kojom po izbijanju rata 1992. prelazi u BiH.
Sjedište joj je bilo u Širokom Brijegu. Činili su je dobrovoljci iz raznih zemalja, pa i oni za kojima su bile raspisane potjernice Interpola. Skupina pripadnika te postrojbe učestvovala je u likvidaciji čelnika HOS-a Blaža Kraljevića i osmorice njegovih saboraca 9. augusta 1992. u Kruševu kod Mostara.
Prema službenoj verziji, pripadnici HOS-a zapucali su na kontrolnu tačku nakon čega su Kraljević i pratnja likvidirani.
Istraga o tome nikada nije dovršena. Kažnjenička bojna potom učestvuje u sukobima s Armijom BiH kod Jablanice, u Mostaru i u drugim mjestima. U decembru 1993. uključena je u sastav 2. Gardijske brigade HVO-a. Njihov zapovjednik Mladen Naletilić Tuta, međutim, ulazi u sukobe i s visokim dužnosnicima HVO-a. Tako se Tuta sukobio u novembru 1993. s Slobodanom Praljkom. Zbog samovolje koju je provodio, umalo dolazi i do međumjesnih sukoba u Hercegovini. Skupina pripadnika te bojne na silu je u decembru 1993. upala u zatvor u Ljubuškom i, prethodno razoružavši stražare, otela vojnika HVO-a Roberta Nosića koji je u jednoj svađi ranio jednog pripadnika Kažnjeničke bojne.
Nosiću se od tada gubi svaki trag. Zbog svoje djelanosti na granici ili izvan zakona Tuta postaje sve veći problem i vlastima u Hrvatskoj.
Sukobljava se i s čelnikom HIS-a Miroslavom Tuđmanom koji o njemu 1996. sastavlja izvještaj upućen predsjedniku Franji Tuđmanu i ministru odbrane Gojku Šušku u kojemu tvrdi da Tuta nije nikakav politički emigrant, kako se predstavljao u javnosti, nego osoba sklona kriminalu i pripadnik podzemlja. Kako je ranije već bila podignuta optužnica protiv njega zbog otmice Roberta Nosića, hrvatska policija uhapsila ga je u februaru 1997. kada je s nekoliko prijatelja prešao u Hrvatsku.
Proveo je dvije godine u zatvoru u Remetincu, a kako je 1998. protiv njega podignuta i haaška optužnica, izručen je u Haag u martu 2000. godine. U tamošnjem pritvoru bio je jedan od aktivnijih pritvorenika. Bavio se sportom, redovito je igrao odbojku, družio se sa Slobodanom Miloševićem a mediji su donosili i izvješća kako je redovno igrao šah s Vojislavom Šešeljom.
Tuta i Dinko Martinović Štela osuđeni su na 20, odnosno 18 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, kršenja ratnog prava i običaja i teških povreda Ženevskih konvencija protiv Bošnjaka na području Mostara i Jablanice od aprila 1993. do januara 1994.
Inače, Martinović je iz talijanskog zatvora pušten prošle godine, a nedugo zatim uhapšen je i pušten na granici Hrvatske i BiH zbog potjernice Zagrebačkog županijskog suda zbog sumnje na pokušaj ubistva.
U optužnici se Naletilića teretilo i za zlostavljanje Damira Brekala u Duhanskoj stanici u Širokom Brijegu 1995. Brekalo, koji je prije stupanja u HVO-u bio poznat kao Amir, u međuvremenu je također zbog ratnog zločina bio zatvoren u Zenici.
Tuta je, dakle, osuđen zbog poticanja na ubojstvo Damira Brekala.
"1995. organizirao je dovođenje nekoliko osoba u prostorije zapovjedništva paravojne postrojbe u BiH. Te osobe je zlostavljao zajedno s drugim pripadnicima postrojbe.
Potom je jednom od pripadnika te postrojbe rekao da ubije jednu osobu koja je privedena. Taj pripadnik je uzeo pištolj i ispalio hitac u glavu toj osobi, ali je život te osobe spašen", obrazložio je presudu Vrhovni sud.
Svjedok na suđenju Naletiliću Tuti u decembru 2014. taj je događaj ovako opisao:
"Trebali smo ići po neke civile koji su bili uhićeni. Kada smo došli do središta Kažnjeničke bojne, bili smo jako napeti i spremni na pucnjavu. Naređeno mi je da odem do prostorije u kojoj je bio Mladen Naletilić. Pokucao sam mu na vrata, a kada ih je otvorio, rekao sam mu da smo došli po civile", ispričao je svjedok. Dodao je i da je Tuta na to kazao "vodite ih" te zalupio vratima. Prisjetio se da je tada iza leđa čuo pucanj, nakon čega su se pojavili vojnici koji su vodili civile, a jedan od njih je bio ranjen u glavu."
O Tuti je pričao i poznati zagrebački advokat.
Ugledni zagrebački advokat i aktivist za ljudska prava Slobodan Budak, koji je u doba Jugoslavije zastupao prodicu Hebrang u tužbi protiv Vladimira Dedijera koji je u knjizi ponovio OZN-ine besmislice da je Andrija Hebrang stariji radio za ustaše, prisjetio se u novembru 2009. kako je 90-ih godina izgledalo ne biti po volji ljudima koji su uživali zaštitu Gojka Šuška.
"Te večeri, u lipnju 1996., bio je prijem u zagrebačkom Intercontinentalu, današnjem Westinu, u čast rođendana nizozemske kraljice. Pozvan sam kao predsjednik Hrvatskog pravnog centra, a kasnije sam u predvorju hotela sjedio pokraj pomoćnika ministra unutarnjih poslova Zdravka Židovca i tadašnjeg našeg veleposlanika Branka Salaja. Tada su do nas došli i fizički me napali Mladen Naletilić Tuta, sada osuđenik haaškog tribunala za ratne zločine, i njegov tjelohranitelj Josip Šmuk, koji je bio u Tutinoj ‘kažnjeničkoj bojni’ a ranije merčepovac. Nokautirali su me i izudarali.
Tu su bili još neki njihovi suradnici, bila je to demonstracija njihove svemoći da rade što hoće, kao i nemoći da im se država usprotivi jer su uživali Šuškovu zaštitu. I pomoćnik ministra MUP-a, sjedeći sa mnom, ništa se nije usudio poduzeti, a i kad su došli policajci, razgovarali su s nasilnicima bojažljivo. Državnom odvjetništvu nije padalo napamet podići optužnicu pa sam to sam preuzeo, ali se vuklo po sudu, i kasnije mi je istražni sudac rekao da je to spremio u ladicu. Skandalozno je bilo to da zbog nedodirljivosti koju im je Šušak pružao niste mogli u tim situacijama računati na volju u Hrvatskoj da dobijete pravnu satisfakciju", ispričao je Budak.