“Mislim da lokalne vlade već znaju, ali Amerikanci i Evropljani treba da se suoče sa činjenicom da tri decenije politika i strategija zasnovanim na teleologiji liberalnih institucija nisu urodile plodom”, kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa(RSE) David Kanin, profesor na međunarodnim studijama Univerziteta Johns Hopkins u Sjedinjenim Državama sa fokusom na Jugoistočnu Evropu govorio je za Radio Slobodnu Evropu.
“Upravo smo imali Afganistan. Afganistan jeste veoma različit, ne poredim područja, ali poenta je da je činjenica neuspjeha sada jasna i evidentna u Afganistanu. Ako ne želimo da se to dogodi na Balkanu, da se sve raspadne prije no što ljudi prihvate i onda kažu:' znali smo cijelo vrijeme'. No, to nije prihvatanje neuspjeha. Radi se o tome da se prvo prizna da politike nisu funkcionisale i neće funkcionisati. A onda pokušati da se pronađe put naprijed", dodaje on.
Bivši viši analitičar u američkoj Centralnoj obavještajnoj agenciji (CIA), tokom svoje tridesetogodišnje karijere profesor Kanin služio je kao politički analitičar međuagencijske radne grupe za Balkan tokom ratova 90-ih godina.
Nakon godina rada kao analitičar na sigurnosnim pitanjima u Evropi i zemljama bivše Jugoslavije, profesor Kanin je bio uključen u procese koji su vodili ka potpisivanju Dejtonskog sporazuma, ali i mirovnim pregovorima iz Rambujea 1999. godine.
U trenutnoj klimi na Zapadnom Balkanu ne vidi isključenost novih sukoba.
“Mislim da će se neki oblik konflikta dogoditi na Balkanu. Možda neće doći u obliku ratova koje smo vidjeli ranije”, dodaje Kanin.
Njegov stav je da je zemljama Zapadnog Balkana potrebna nova politička snaga, te da lokalci treba da preuzmu vodstvo kako bi se situacija poboljšala.
'Dodik će gurati koliko bude mogao'
Narodna Skupština Republike Srpske usvojila je Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima koji predviđa osnivanje agencije za lijekove na entitetskom nivou što nije u skladu sa Ustavom. Definisano je da entitet ne može preuzeti nadležnost države. Ako se ništa ne može desiti pravno, zašto su poduzeti ovi koraci? Šta mislite?
-Mislim da će Dodik nastaviti da gura, da ide do linije koliko god može. On jednostavno želi da stavi prst u oči Zapada kad god ima priliku, zbog svojih političkih razloga. I jer želi da entitet pomakne što je dalje moguće od dejtonske Bosne, dok u isto vrijeme govori da djeluje u skladu sa pravnim okvirima Dejtona.
Također je najavio da će u narednom periodu uraditi slično sa Oružanim snagama, Državnom agencijom za istrage i zaštitu, Upravom za indirektno oporezivanje. Kako to komentarišete?
-To je ozbiljna stvar. On rizikuje da mu to može proći, i prolazilo mu je sa svim drugim. Ima dobar razlog da vjeruje da će to biti slučaj. Ne vidim nikakva pomjeranja u evropskim prijestolnicama niti da Sjedinjene Države rade išta po ovome pitanju. On ide naprijed koliko god može, korak po korak.
Vidjet ćemo da li ide prema otcjepljenju ili može biti manje od toga. Vidjet ćemo. Ali mislim da prelazi granicu po pitanju sigurnosne zone. Moglo se upravljati svim stvarima koje je uradio do sada, i bile su manje nego suverene.
Ali mislim da kada krene da stvara vojsku, vojnu snagu koju može da koristi, nezavisno od druge vojne snage, ne samo kao zahtjev za internom sigurnošću, već kao sredstvo policije i vojske za otcjepljenje njegovog entiteta na ozbiljan način, onda mislim da prelazi granicu.
To nije ništa različito od toga šta se dešava sa Srbijom i Kosovom. Kosovo napravi vojsku, to je stav suvereniteta kojeg Srbija ne želi prihvatiti. No, Dodiku, za sada nema indikacija da mu neće poći pod rukom.
'Dosadašnje sankcije nisu naškodile Dodiku'
Da li vidite mogućnost da bi se Dodik mogao suočiti sa dodatnim sankcijama SAD-a u budućnosti? I šta bi bio njihov efekat?
-Problem je što Bosnom i svim balkanskim zemljama upravljaju pokroviteljske mreže koje nisu prozirne i čije finansije nisu transparentne. I nije jasno kakav je uticaj sankcija. Sankcije imaju neki uticaj, ali one su specifičan alat koji ima određenu korist, ali nije odlučujući. Ne vjerujem da bi dodatne američke sankcije imale uticaj na Dodikovu strategiju ili njegovu politiku.
Mislite li da su dosadašnje sankcije imale efekta?
-Nije bilo političkog efekta. Možda je bilo unutar zemlje ekonomskog efekta na finansije pojedinaca povezanih sa Dodikom i na njega samog, ali nisu naštetile efikasnosti njegove pokroviteljske mreže i njegove kontrole unutar RS-a. I stoga, politički, ne vidim da imaju odlučujući uticaj.
U svom tekstu nedavno napravili ste listu indikatora koji bi na neki način mogli da pokažu da bi se na Zapadnom Balkanu moglo dogoditi nešto opasno. Među njima je i scenario u kojem Dodik pokrene proces referenduma za otcjepljenje i postavi datum za glasanje. Koji su drugi indikatori? I da li vidite da bi se mogli dogoditi? Poput ovog indikatora o otcjepljenju?
-Indikatori koje sam postavio su moja lična viđenja o tome šta mislim šta bi moglo da pređe određene linije. To su moji lični stavovi i mogli bi biti jednako tako totalno pogrešni. To su samo stvari za koje mislim da bi bile opasne i da bi mogle dovesti do stvarne promjene u situaciji. I pozvao sam čitaoce da razmisle i o svojim indikatorima. Moja poenta je da situacija nije trajno održiva. Bosnia neće funkcionisati. Ne funkcioniše od početka i neće ni u budućnosti.
Pitanje koje se postavlja jeste šta će dovesti do novog konflikta. Vidjeli smo u regiji vraćajući se unazad do 1878. Izvinite, sa historijom, ali obrazac u regionu je jasan. Sigurnosni poklopci koje je s vana nametnuo zapad funkcionišu onoliko koliko funkcionišu. I kada ne rade, regija se vrati konfliktu. To smo vidjeli više puta.
Postoji obrazac, i nema indikatora da je obrazac išta drugačiji ovog puta. Pitanje je da li ćemo biti u stanju da predvidimo događaje, situacije kako se dešavaju koje bi mogle dovesti do stvarne nevolje i pokušati da ih ublažimo ili da uradimo nešto po tom pitanju.
Ili da ih spriječimo. Ili ako ništa da obratimo dobru pažnju na to. Ili ćemo biti iznenađeni. Znate, kada pogledamo na Balkan, brinemo o stvarima. Ali kada se konačno dogodi incident koji to podstakne, mi smo nekada iznenađeni iako smo sve pratili.
Znate, 1914. godina je dobar primjer, a mislim da su bile i druge. Sve što ja predlažem jeste da je vrijedno da se razmisli koji događaji ili razvoji situacije bi mogli da nam ukažu da će se nešto promijeniti na način da će voditi trenutne tenzije, trenutni osjećaj dezorijentacije prema neposrednoj krizi.
Da li vidite da bi u trenutnoj klimi Dodik mogao da nastavi sa prijetnjom referenduma?
-Ne znam. Mislim da ga ništa ne sprječava. Osim pitanja šta se dešava nakon referenduma. Ono što sprječava Dodika nema mnogo veze sa tim šta Amerikanci rade i EU, već naredni korak. Recimo da se RS otcjepi. Da li se pridružuje Srbiji? Da li će ostati nezavisna, što ustvari znači ovisna o Srbiji i Rusiji?
I šta se dešava sa njegovom zaštitničkom mrežom? Da li će moći napredovati? Posao je transnacionalan, nije samo unutar RS-a. On i njegovi zamjenici posluju sa ljudima na sve strane. Da li će to uticati na poslove? Ako je previše pažnje na kretanje RS prema nezavisnosti da imate stvarnu prijetnju poslu. Jer su im recimo EU i drugi stavili ekonomske granice kao način da se izoluje novootcjepljena Republika Srpska.Sve ove stvari predstavljaju opasnost i prema mom mišljenju, u nekom momentu, kombinacija ovih faktora će dovesti do daljeg konflikta. To je moj lični stav.
Mislim da je nepoznanica od toga šta bi se desilo nakon što krene sa tim korakom ono zbog čega pauzira, mnogo više od američkih sankcija ili evropske buke. Ako Dodik može da shvati šta da radi, kako da se suoči sa situacijom nakon otcjepljenja i ako je uvjeren da može da time upravlja, onda bi možda mogao da krene sa tim. I to bi, ja mislim, bilo opasno.
'Situacija nije trajno održiva'
Gabriel Escobar specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan je ranije rekao da neće biti rata u Bosni i da umjesto o tome, ljudi bi trebali da pričaju o ekonomskom razvoju. U isto vrijeme dok slušamo rasprave o referendumu, vitalnom nacionalnom interesu, entitetima, troškovi života rastu, sve više i više ljudi uskoro neće moći kupiti ni osnovne stvari. Da li bi ovi posljednji događaji mogli biti opisani i kao način da se skrene pažnja sa važnijih ili većih problema sa kojima se država suočava?
-To je veoma teško, imajući na umu pandemiju kao bazu i sve ekonomske probleme koje ste spomenuli. I slažem se sa vama, ovi ekonomski problemi jesu veoma važni.
Sve ove stvari predstavljaju opasnost i prema mom mišljenju, u nekom momentu, kombinacija ovih faktora će dovesti do daljeg konflikta. To je moj lični stav.
Ne znam kada niti gdje, ne znači ni da će se desiti sada. Neke od stvari koje viđamo u medijima, tekstovi javnih intelektualaca koji govore “moramo nešto uraditi sada, stvari će se raspasti”. Vidimo ovo s vremena na vrijeme.
Sjetite se 2009. godine, fijaska Butmira? (Prim. red. Razgovori u Butmiru kod Sarajeva koji su vođeni 2009. godine između predstavnika SAD-a i EU i lidera političkih stranaka BiH imali su za cilj uspostavljanje funkcionalnih institucija na državnom nivou u cilju napretka BiH ka EU.) Bilo je toliko upozorenja američkih diplomata i bivših diplomata, različitih generacija evropskih diplomata koji su govorili da je to zadnja šansa “morate se dogovoriti o ustavnoj izmjeni i ovo vam je zadnja šansa”. To je bilo u oktobru 2009. I to je bila glupost.
Serijski promašaji zapadne politike, buka koja se vrti okolo. I da citiram poenta koju ste upravo rekli o SAD, nije ništa što nismo čuli ranije, neće biti govora o ratu, krenite sa razvojem. Uredu. Šta to tačno znači? I kako se to uklapa sa tim šta se zapravo dešava u regiji ekonomski? I u smislu Dodikovih prijetnji otcjepljenjem. I iskreno, neuspjesima unutar Federacije. Ne zaboravimo da Dodik dobija svu pažnju, ali postoje problemi i unutar drugog entiteta u Bosni također.
Da, ali dok se sve ovo dešava, poput blokade institucija, zakona o lijekovima. I svi kako ste i sami rekli intelektualci i svi ostali koji u zadnje vrijeme govore kako bi stvari mogle eskalirati, kako bi moglo doći do novog rata, nikada nije bilo ozbiljno kao sada. I vi isto pišete o tome šta će pokrenuti novi balkanski rat. Da li je možda previše reći da će se naredni rat sigurno desiti?
-Mislim da će se neki oblik konflikta dogoditi na Balkanu. Možda neće doći u obliku ratova koje smo vidjeli ranije. Ne znam kakva će biti priroda nasilja. Ne znam ko će ga isprovocirati. Koji će ga incidenti isprovocirati? Ne znam. Ne znam ni da li će biti zvanična vojska koja se na različitim mjestima bori jedna protiv druge. Da li će biti tenzije unutar zajednice. Moja pretpostavka jeste da će biti ovo posljednje. Da će biti tenzije unutar zajednice koje će izmaći kontroli prvo na lokalnom nivou. I onda će da izmaknu kontroli. I to je ono što me zabrinjava.
I izvinjavam se zbog neodređenosti, ne znam jasnu prirodu buduće borbe. Znamo kako su prošle runde izgledale. No, ne možemo stvarno znati kako će naredna izgledati. Nadam se da ono što ćemo vidjeti u narednoj rundi će biti dovoljno lokalizovano da se može upravljati njime.
Tako da sve strane mogu da smire stvari u nekom sigurnosnom dogovoru koji smiri situaciju, kao što su uradili nakon ratova 90-ih. Dejton je bio veoma efektivan mirovni sporazum i ostaje i dalje sporazum koji je doveo do mira, odnosno nije bilo rata od tada. I to je dobra stvar. Ali političke stvari koje su postavljene u Bosni su veoma loše promišljene. Svi su vidjeli problem.
No, postoje oni koji vjeruju da će ih popraviti. Popravit ćemo u procesu. A onda imate one koji su vjerovali da se to jednostavno neće desiti. Veoma je teško znati kako će stvari izgledati. Ne bi imalo svrhe da se pretvaram da predviđam kako će stvari izgledati. Najvažnija stvar jeste da ljudi obrate pažnju. Prvo, treba priznati poraz.
Ko treba da prizna poraz?
-Vlade, američka, evropske vlade. Mislim da lokalne vlade već znaju. Ali Amerikanci i Evropljani treba da se suoče sa činjenicom da tri decenije politika i strategija zasnovanim na teleologiji liberalnih institucija nisu urodile plodom.
Ideja da narod na Balkanu ne mogu sami da urade to, odnosno da sami krenu ka demokratiji, vladavini prava, da im je potreban vanjski sistem, mislim da je vrijeme za ove iz vana da shvate da ne znaju šta rade i da ne znaju kako ići naprijed. Da mi ne znamo, mi na Zapadu, da ne znamo doktrine ili strategije ili taktike koje će pokrenuti region naprijed ka onome što smo obećali nakon rata 1990-ih, da se to neće desiti. Ako je to slučaj, onda se suočimo sa pitanjem, ok gdje idemo odavde? Kako da ublažimo uticaj tog neuspjeha? Na način da uradimo bolje no što smo uradili na drugim mjestima u svijetu.
