Manje od dvije godine je prošlo je od priče o susretu dječaka Emela i njegovog oca Elvira nakon što se nisu vidjeli nekoliko mjeseci.
Elvir je radio u Njemačkoj, dok je Emel sa bratom i majkom ostao u Cazinu i nestrpljivo čekao da otac pripremi stan u kojem su se trebali kao porodica sjediniti.
Njihov susret postao je simbolom naše sadašnjosti u kojoj sve više porodica napusta našu državu i pokušavaju pronaći sreću negdje u inostranstvu.
Emel je to dočekao. Njega i Elvira su ispratili prijatelji i porodica ne znajući da li više žale što odlaze ili su više radosni što će napokon biti skupa.
Međutim nakon godinu dana Elvir otrkiva da ima tumor i počinje njihova nova bitka, puno veća i okrutnija.
Na žalost danas su tu bitku izgubili. Emel i njegov brat danas su opet ostali bez oca. Bolest je pobijedila, piše cazin.ba.
Danas Cazin oplakuje jednog velikog čovjeka. Čovjeka koji je postao simbolom ljudskosti, očinstva, poštenja i prijateljstva.
Danas dva dječaka ostaju ne samo bez oca, nego i bez velikog uzora, bez zvijezde vodilje i velikog prijatelja.
Danas Cazin plače!
