Direktor Memorijalnog centra u Potočarima Emir Suljagić u pet tačaka je analizirao nove ispade Milorada Dodika i pozive na secesiju.
Tih pet tačaka prenosimo u cijelosti:
- OHR u praktičnom smislu više ne postoji. OHR, naime, po definiciji ili ima pristanak strana da provodi u djelo međunarodni sporazum ili je u stanju da taj pristanak izdejstvuje silom. Ni jedno ni drugo više nije slučaj. Nadam se da je to svima koji donose odluke u SA jasno.
- Jedini razlog što ne ratujemo je što režim Milorada Dodika nema ništa što je za to potrebno. Da ima, već od augusta bi svaki Srbin koji radi u državnim institucijama plaću dobivao iz banjalučkog budžeta. Međutim, to ne znači da stvari nisu ozbiljne i da već nisu van kontrole.
- Dodikove prijetnje nezavisnošću i nisu upućene njegovoj javnosti, nego upravo sarajevskoj, i proizlaze iz duboko rasističkog uvjerenja da ima posla sa rasno inferiornim elementom koji se neće usuditi suprotstaviti novoj rundi nasilja, nego će mirno pristati na geto.
- Ko god i kakve god odluke donosio u ime svih nas, mora početi da faktoriše odsustvo bilo kakve međunarodne/multilateralne intervencije. Kao i Radovan Karadžić, koji je kmečao tražeći primirje dok se ARBiH primicala Banjoj Luci i Dodik će razumjeti samo rezolutan odgovor.
- Da li smo svi mi u stanju formulisati taj odgovor je drugo pitanje. Dodikova jedina nada je da će kao Slobodan Milošević i Karadžić 1992. godine uspjeti da u "magli rata" uspostavi novo faktičko stanje dok Sarajevo/Tuzla/Zenica protestuju za mir. Treba mu i tu nadu ugasiti.
