Život često piše drame, ali rijetko kada ćete pročitati nevjerovatniju priču od sudbine malog Džordana iz Kambodže. Prošao je kroz nevjerovatna iskušenja, a njegov otac je postao ne samo uzor, već i mnogo više od toga.
Džeri Vindl je oduvijek želio da postane tata, ali dugo nije mogao da riješi problem usvajanja. Onda je jednog dana, kada se najmanje nadao da će se na kraju ostvariti u ovoj ulozi, ugledao članak o životu siročića u Kambodži.
Amerikanac sa Floride je odmah shvatio da je ovo sudbinski bilo predodređeno da upravo ona naiđe na taj tekst. Uradio je sve kako bi kontaktirao ljude u Kambodži, a uskoro je dobio vijesti koje su njegov život promijenile iz korijena.
Ipak, nije ovo priča o njemu, već o malom Džordanu koji je juna 2000. godine prvi put u mjestu Phnom Penhu u Kambodži ugledao oca. Njegovi biološki roditelji su umrli, pa je bio smješten u sirotište.
Bio je ozbiljno mršav i imao je teške infekcije. Džeri se nije dvoumio, pa je uskoro sa Džordanom krenuo put Floride.
Ipak, stvari su se u SAD dodatno komplikovale. Džordan je imao mnogo zdravstvenih problema, bio je iscrpljen od borbe sa infekcijama, neuhranjen i teško je komunicirao sa ocem zbog jezičke barijere. Počeli su sa znakovnim jezikom, prije nego što se engleski odomaćio u njihovim razgovorima.
Koliko je bio u teškom stanju svjedoči i što je sa dvije godine imao samo sedam kilograma.
Džeri je svakodnevno strjepio da li će njegov sin preživjeti i činio je sve što je mogao da patnje dječačića prestanu.
Ubrzo nakon što je ojačao i pobedi probleme, Džordan počinje da se bavi sportom. Skokovi u vodu su bili njegova nova strast.
„Srećan dan očeva tata. Uspjeli smo. Konačno, uspio sam da ti ti dam poklon za dan očeva za koji sam radio gotovo čitav život. Ali to nije impresivni dio. Impresivno je koliko si vjerovao u mene i ostao uz mene sve vrijeme. Takva vrsta podrške je potrebna svima. Ne možeš da uradiš sve sam. Ja definitivno nisam mogao. Još jednom volim te više od svega. Neka ti dan bude fantastičan matori“, napisao je Džordan na dan očeva prije nešto više od dva meseca.
Sa sedam godina je privukao pažnju Tima O’Brajena, koji je sin legendarnog trenera Rona.
Uspio je da se u surovoj konkurenciji SAD izbori sa olimpijsku vizu, nastupao je u Tokiju i iako je ostao bez medalje ispisao je historiju. Postao je prvi skakač u vodu kambodžanskog porijekla koji se takmičio na Olimpijskim igrama.
