U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa (RSE) razgovaralo se o tome da li se u Bosni i Hercegovini zaoštrava sukob velikih sila i kakve to može imati posljedice na njenu budućnost. Sagovornice su bile Edina Bećirević, profesorica Fakulteta za sigurnost u Sarajevu, i Sonja Biseko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije.
Bilo je riječi o tome kako Rusija nastoji da dezauvuiše novog visokog predstavnika Christiana Schmidta i kako joj se u tome pridružila Kina, da li Berlin, Brisel i Vašington čvrsto stoje iza Christiana Schmidta i može li novi visoki predstavnik pomoći da se deblokira Bosna u Hercegovina čije su institucije paralisane zbog blokade predstavnika Republike Srpske.
Razgovaralo se i o tome kako će se Sjedinjene Američke Države ponašati prema Bosni i Hercegovini nakon povlačenja iz Avganistana, ko ohrabruje Dodika da vrijeđa Christina Schmidta i najavljuje raspad Bosne i Hercegovine, da li bi Zapad mogao izvršiti pritisak na Vučića da obuzda Dodika i da li bi Vučić bio spreman da to uradi, kao i o tome da li je Milorad Dodik doveo sebe do tačke kada njegov politički opstanak u Bosni i Hercegovini više nije moguć.
Da li Bosna i Hercegovina sve više postaje poprište sukoba velikih sila? Rusija je nedavno uputila diplomatsku notu da ne priznaje novog visokog predstavnika Christiana Schmidta i da ne namjerava s njim sarađivati. Rusija poručuje da oni koji to čine rade na vlastiti rizik jer po njenom shvatanju visoki predstavnik nema mandat Savjeta bezbjednosti. Rusiji se pridružila i Kina koja se takođe oglasila diplomatskom notom i rekla da ne priznaje Schmidta. Čini se da je to prvi put da Rusija i Kina politički i diplomatski zajedno nastupaju u Bosni i Hercegovini i to veoma oštro. Kakve to može imati posljedice na Bosnu i Hercegovinu?
Edina Bećirović: Moram priznati da izbjegavam formulaciju “poprište sukoba velikih sila” i da radije govorim o pozitivnim i negativnim stranim utjecajima ne samo u Bosni i Hercegovini nego općenito na području cijelog Zapadnog Balkana. Rusija u paketu sa Srbijom ohrabruje separatističke tendencije. Oni spriječavaju euroatlantski put Bosne i Hercegovine i daju potporu onima koji jačaju separatizam. Milorad Dodik je glavni nositelj tih aktivnosti. Rusija i Kina zagovaraju kraj mandata OHR-a i ne priznaju legitimitet novog visokog predstavnika. Nihov je cilj da ohrabre secesionističke snage i dokrajče Bosnu i Hercegovinu kao državu. U takvim okolnostima nije moguće zatvaranje Ureda visokog predstavnika.
Kao članica Vijeća za provedbu mira Rusija je već godinama na suprotnim pozicijama od ostalih članica. Nema akcije Vijeća usmjerene ka jačanju države Bosne i Hercegovine, a da je Rusija podržala. Rusija je uvijek protiv. Možda zato nije ni važno hoće li učestvovati u radu Vijeća i davati legitimitet visokom predstavniku.
Što se tiče Kine, koja se pridružila Rusiji u kampanji protiv novog visokog predstavnika, mislim da stav Kine nema značaja za funcioniranje OHR-a s obzirom da ona nije članica Vijeća za provedbu mira. Kina je povukla taj potez vjerovatno zbog toga što je Bosna i Hercegovina potpisala deklaraciju osude Kine zbog kampova u kojima drže više od milion pripadnika ujgurske muslimanske manjine. Tu deklaraciju je potpisala ministrica vanjskih poslova Bisera Turković, dok je Dodik je bio protiv potpisivanja.
Sonja Biserko: Angažman Sjedinjenih Američkih država i Evrposke unije na Zapadnom Balkanu jako je posustao nakon 2008.godine što je stvorilo prostor za maligni uticaj Rusije, a kasnije i Kine. Rusija i Kina na tom prostoru proveravaju koheziju Evropske unije i NATO pakta kao organizacije koja je ključna za bezbednost Zapadnog Balkana. To se ovih dana vrlo jasno očituje kada Rusija koristi povlačenje Amerike iz Avganistana da bi plasirala tezu da se ne može imati poverenja u Ameriku i da liberalna demokratija kao globalni ideal nije moguća. Na toj propagandi se zasniva i njihovo prisustvo u regionu.
Moram da kažem da to pada na plodno tle zato što lokalne elite ne pokazuju stvarnu spremnost da prihvate evropske vrednosti. Bosna i Hercegovina u ovom momentu jeste ugrožena, pre svega iznutra. Dodik, čije je ponašanje usklađeno sa željama Beograda, eksponent je te politike i on je svakodnevno radikalizuje. Već je doveo Bosnu i Hercegovinu do tačke kada može da se govori o mogućnosti raspada. To sigurno neće biti moguće zato što to ne dozvoljava Dejtonski sporazum, a ni Zapad to neće dozvoliti. Čini mi se da u narednom periodu predstoje neke smene koje mogu dovesti do obrta u Bosni i Hercegovini. To se odnosi i na Srbiju.
Mislim da će Bosna i Hercegovina i Kosovo biti prioriteti politike Zapada. Nakon otkrivanje afere Belivuk, koja je dobrim delom otkrivena zahvaljujući informacijama koje si došle izvana, režim u Srbiji je došao u prilično nepovoljnu situaciju. Narušen je njegov kredibilitet. Vlast u Srbiji sada nastoji da radikalizuje situaciju u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori kako bi skrenula pažnju sa situacije u Srbiji.
Dok Rusija i Kina zauzimaju oštar stav, Dodik pojačava napade na visokog predstavnika i američkog ambasadora. Njegovi napadi na momente prelaze i u lična vrijeđanja. Da li se Dodik u to upušta zato što ga Rusi ohrabruju?
Edina Bećirević: Dodik je već davno prešao sve granice razumnog ponašanja. Mislim da je zbog njegovog nastupa u Savjetu sigurnosti Ujedinjenih naroda novembra prošle godine bilo neugodno i samim Rusima koji su mu organizirali taj nastup. Čak su i talibani nakon osvajanja Kabula bili umjereniji prema Amerikancima i članicama NATO-a od njega. Značajan broj autora se bavio takvim tipom liderskog stila. Među njima je najznačajniji psihijatar Vamik Volkan koji taj stil naziva narcističkim. Lideri sa narcističkim tendencijama vode računa samo o sebi iako se stalno pozivaju na interese naroda koji predstavljaju. Žele ostati na vlasti po svaku cijenu.
Dodik je očigledan primjer lidera čijom ličnošću dominiraju narcisoidne tendencije. Njegov prostački i arogantni stil je zapravo najdestruktivniji za bosanske Srbe. Recimo, zagovaranjem poricanja genocida on cijelom srpskom narodu nameće kolektivnu krivicu mada on to predstavlja kao odbranu nacionalnog interesa. Dodik je školski primjer narcisoidnog lidera koji nema apsolutno nikakvih inhibicija koje su neophodne u civiliziranom dijalogu. On poništava sve moralne vrijednosti. U njegovim reakcijama, koje vrlo često zvuče neuračunljivo, može se primijetiti i strah jer je i njemu jasno da stoji na ivici političkog ambisa.
Vrlo je simptomatično da Dodik želi da predstavi da nije sam pred tim političkim ambisom već da je zajedno s njim i srpski narod. To je velika opasnost. Jasno je da Rusija ohrabruje Dodika u njegovim destruktivnim stavovima. Koriste ga kao pijuna koji je najveći faktor destabilizacije Bosne i Hercegovine. Dovoljno je da pogledamo nekoliko posljednjih izjava ruskog ambasadora u Bosni i Hercegovini, ali i ambasadora Rusije u Srbiji, da bismo napraviti link između Dodikovih izjava i stavova ruskih ambasada u regionu.
Sonja Biserko: Dodik je došao do tačke kad njegov opstanak u Bosni i Hercegovini više nije moguć. On je na odlasku, politički je mrtav. On će verovatno završiti u Beogradu ili ne znam gde sve ima svu tu imovinu. Ovo je njegova poslednja faza. To treba posmatrati u svetlu svega onog što je najavljeno od strane Evropske unije i Amerike. Prilikom prvog susreta Merkelove i Bidena Zapadni Balkan, a u okviru njega i Bosna i Hercegovina, definisani su kao jedan od šest prioriteta. Mislim da će to ostati tako. Samo je pitanje u kojoj meri će se Amerika nakon povlačenja iz Avganistana vratiti na Zapadni Balkan u smislu angažmana koji je bio najavljen.
Ali, u svakom slučaju, Zapadni Balkan će ostati u fokusu i Evropske unije i Amerike s obzirom da je on deo šire evropske bezbednosne slike. Mislim da će i političke elite na Zapadnom Balkanu biti dovedene u pitanje. Srbija jako greši što se priključila talasu antiamerikanizma nakon američkog povlačenja iz Avganistana zato što Amerika i dalje ostaje jedna od vodećih sila na planeti.
Kompletan razgovor čitajte OVDJE.
