Danas je tačno 30 godina od smrti Boška i Admire, mladog zaljubljenog para koji su poginuli zbog mržnje i od metaka koji su 1993. godine ispaljeni tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu na njen glavni grad.
Ubijeni su 18. maja 1993. u Sarajevu. Njihova tijela danima su bila ostavljena da leže na ulici. Niko nije preuzeo odgovornost za smrt dvoje nenaoružanih civila.
Priča o sarajevskom Romeu i Juliji obišla je svijet zahvaljujući američkom reporteru Kurtu Schorku. On je prenio priču o njihovoj tragičnoj ljubavi.
Dvoje tadašnjih 25-godišnjaka, Srbin i Bošnjakinja, pokušali su da pobjegnu iz grada. Oko 17 sati su došli do mosta Vrbanja. Potrčali su, držeći se čvrsto za ruke…
Snajperski metak je pogodio Boška i on je pao. Umro je na licu mjesta, a Admira je bila ranjena. Jaukala je i puzala prema njemu. Zagrlila ga je, a zatim je i ona izdahnula..
Njihov prelazak, prema brojnim svedočenjima bio je dogovoren sa obje strane. Međutim, ni danas nije jasno zašto su pucali na njih.
Tu, na ničijoj zemlji, zaustavili su ih meci.
Njihova ljubav je bila iskrena i čvrsta. Roditelji su bili sretni gledajući kako se mladi godinama lijepo slažu i neizmjerno vole. Nikome nije smetalo što su različite vjeroispovijesti.
Snage Ujedinjenih naroda su odbile pomoći u izvlačenju tijela.
Osmi dan srpska vojska odnijela njihova tijela i sahranila ih u Lukavici na srpskom vojničkom groblju.
Nikad se nije saznalo ko je pucao na mladi par jer nikada nije pokrenuta istraga.
Nikada niko nije optužen za ovo ubistvo.