Bermudski trokut jedan je od najvećih misterija modernog doba. Nazivaju ga još i Đavoljim trokutom, a smješten je na sjevernom dijelu Atlantskog okeana, između Bermuda, Floride i Portorika…
U Bermudskom trokutu u posljednjih sto godina izgubljeno je barem hiljadu života. U prosjeku svake godine na tom području, kojemu je ime dao Vincent Gaddis u članku iz 1964. godine, nestanu četiri letjelice i dvadesetak brodova.
Za nestanak letjelica i brodova "optuženi su" napadi izvanzemaljskih bića te prisutnost izgubljene Atlantide na morskom dnu, kao i plina metana. Mnogi vjeruju da su misteriozni nestanci proizvod vrtloga do kojeg dolazi zbog miješanja tople i hladne morske struje na ovom području.
Prva osoba koja je pisala o Bermudskom trokutu bio je Kristofor Kolumbo. U svojem dnevniku 8. oktobra 1492. godine napisao je da je na tom području brodski kompas prestao raditi, a tri dana kasnije opazio je i vatrenu kuglu na nebu.
Bermudski trokut pokriva površinu od 1140 kvadratnih kilometara na sjevernom dijelu Atlantskog oceana između Bermuda, Floride i Portorika. No njegove granice nisu fiksne, pa se neobični događaji zbivaju i izvan tih okvira.
Unutar Bermudskog trokuta, odnosno na otoku Andros američka vlada postavila je Atlantski centar za testiranje i procjenu podmorja (Atlantic Undersea Test and Evaluation Center), gdje američka mornarica testira svoje podmornice, sonare i oružje. Mnogi teoretičari zavjere vjeruju da je to zapravo nautičko Područje 51.
U Bermudskom trokutu ljudi su iskusili takozvanu elektronsku maglu. Pilot Bruce Gernon tvrdi da je izgubio 28 minuta dok je putovao kroz to područje. Avion je nestao s radara, a pojavio se u Miamiju otprilike pola sata kasnije.
Jedan od najpoznatijih nestanaka letjelica u historiji Bermudskog trokuta dogodio se 1945. godine. Pet torpednih bombardera Avengera američke vojske s 14 članova posade poletjelo je iz Fort Lauderdalea u Floridi do otočića Biminija. 90 minuta od polijetanja operateri su dobili signal da kompas u letjelicama ne radi. Nakon toga je izgubljena sva komunikacija. Letjelice nikad nisu pronađene, kao ni tri zrakoplova koja su krenula u misiju spašavanja.
Poznato je da kompasi pokazuju magnetni, a ne pravi geografski sjever Zemlje. No Bermudski trokut jedno je od rijetkih mjesta na kojima je situacija obrnuta, što stvara pomutnju za mnoge brodove i letjelice unutar toga područja.
Jedna od najvećih tragedija na tom prostoru zbila se u martu 1918. godine, kada je nestao teretni brod USS Cyclops dug 165 metara na kojem se nalazilo 306 članova posade i 10 hiljada tona mangana. Brod je potonuo negdje između Barbadosa i zaljeva Chesapeake, a olupina nikad nije pronađena. Ista sudbina zadesila je dva sestrinska broda koja su prolazila sličnom rutom 1941. godine.
Bermudski trokut nije jedinstven po nerazjašnjenim nestancima brodova i letjelica. U Tihom okeanu, uz obale Japana, nalazi se Zmajev trokut (poznatiji još i kao Vražje more), u kojem je tokom dvije godine u pedesetim godinama prošlog stoljeća nestalo 700-tinjak moreplovaca, pa je područje zbog toga proglašeno ratnom zonom.
